HRČCI-Maleni, slatki čupavci spadaju među najpopularnije kućne životinjice.
HRČCI-Maleni, slatki čupavci spadaju među najpopularnije kućne životinjice.
Nisu zahtjevni, a zanimljivi su za gledanje. Vesele i živahne životinjice. Najveća mana je što žive kratko. Kada se pripitome, sa njima je zaista puno zabave.
Sirijski hrčak.
Sirijski hrčak (Mesocricetus auratus) je glodavac (Rodentia) podrijetlom iz Sirije, ponekad se još naziva i "Zlatni hrčak", što mu je zapravo originalna boja u prirodi. Unutar porodice Cricetidae spadaju u rod hrčaka.
Također danas postoji mnogo različitih boja i vrsta njihove dlake, npr. dugodlaki hrčak, sirijski hrčak bez dlake, crni hrčak i obični sirijski hrčak. Sirijski hrčak je najpopularnija vrsta hrčka za držanje kao kućnog ljubimca. Ima mnoge predispozicije koje se sviđaju kupcima. Sirijski hrčak vrlo je zahvalan kućni ljubimac zato što mu je veličina vrlo mala, otprilike 15 do 18 cm. Ima kratak rep (samo oko 8 mm) i što je vrlo važno ne smrdi. Vrlo je pogodan za ljude koji imaju malu djecu, jer su vrlo umiljati i nisu nasrtljivi. Postoji još par razloga zašto ih ljudi vole držati, jedan od tih razloga je cijena koja je vrlo povoljna, drugi razlog zašto ih ljudi vole je način njihovog održavanja koji ne traži puno, treći razlog je vrlo laka ishrana koju mogu primjenjivati čak i djeca. Za razliku od nekih egzotičnih životinja poput iguane ili njima sličnih, sirijski hrčci žive vrlo kratko. Životni vijek jednog hrčka je odprilike 2 - 2,5 godine. No nerijetko dožive i 3, 4 pa čak i više godina. Sirijski hrčak je većinom noćna životinja, što znači da će prek dana spavati, a noću biti vrlo aktivan. Sirijske hrčke nije preporučljivo držati u paru jer često dolazi do tuče u kojoj hrčci mogu biti ozlijeđeni.
Područje koje u prirodi nastanjuje ova vrsta je samo oko 10 - 15.000 km² velika visoravan Aleppo u sjevernoj Siriji. Kako je to područje za divlju vrstu vrlo maleno, IUCN ga je uvrstio u skupinu ugroženih životinja. Prvi put je opisan 1797. Dugo vremena ih se smatralo nestalim ili izumrlim, dok ih 1930. prof. Israel Aharoni nije našao ženku s leglom s jedanaest mladunaca. Preživjelo je troje mladunaca koji su zatim razmnožavani u Hebrew University u Jeruzalemu. Njihovi potomci su dugo bili jedini domesticirani sirijski hrčci, kako kao kućni ljubimci, tako i kao laboratorijske životinje. Nakon 1971. pojedini primjerci divljih sirijskih hrčaka uhvaćeni u sirijskoj pustinji uvedeni su u njihov uzgoj.
Skotnost traje samo oko 16 dana, a leglo ima najčešće 4 mladunca (uglavnom 2 do 5). U godini dana mogu biti do osam legla. Mladunci su spolno zreli u dobi između 38 i 42 dana. Sirijski hrčci su izraženi samotnjaci. Odrasle ženke reagiraju krajnje agresivno na pripadnike iste vrste oba spola, uključujući i vlastito potomstvo. U uzgoju, mužjake spajaju sa ženkama samo na vrlo kratko vrijeme.
Sirijski hrčci su životinje koje kopaju skrovišta i kanale do najdublje 110 cm. Gnijezda su im najčešće u dubini od 40 do 90 cm pod površinom.
Prirodni neprijatelji su im svi sisavci i zmije koji se inače hrane glodavcima, no i čovvjek.
KAKO SMO MALENI.
AHHH.
Nisu zahtjevni, a zanimljivi su za gledanje. Vesele i živahne životinjice. Najveća mana je što žive kratko. Kada se pripitome, sa njima je zaista puno zabave.
Sirijski hrčak.
Sirijski hrčak (Mesocricetus auratus) je glodavac (Rodentia) podrijetlom iz Sirije, ponekad se još naziva i "Zlatni hrčak", što mu je zapravo originalna boja u prirodi. Unutar porodice Cricetidae spadaju u rod hrčaka.
Također danas postoji mnogo različitih boja i vrsta njihove dlake, npr. dugodlaki hrčak, sirijski hrčak bez dlake, crni hrčak i obični sirijski hrčak. Sirijski hrčak je najpopularnija vrsta hrčka za držanje kao kućnog ljubimca. Ima mnoge predispozicije koje se sviđaju kupcima. Sirijski hrčak vrlo je zahvalan kućni ljubimac zato što mu je veličina vrlo mala, otprilike 15 do 18 cm. Ima kratak rep (samo oko 8 mm) i što je vrlo važno ne smrdi. Vrlo je pogodan za ljude koji imaju malu djecu, jer su vrlo umiljati i nisu nasrtljivi. Postoji još par razloga zašto ih ljudi vole držati, jedan od tih razloga je cijena koja je vrlo povoljna, drugi razlog zašto ih ljudi vole je način njihovog održavanja koji ne traži puno, treći razlog je vrlo laka ishrana koju mogu primjenjivati čak i djeca. Za razliku od nekih egzotičnih životinja poput iguane ili njima sličnih, sirijski hrčci žive vrlo kratko. Životni vijek jednog hrčka je odprilike 2 - 2,5 godine. No nerijetko dožive i 3, 4 pa čak i više godina. Sirijski hrčak je većinom noćna životinja, što znači da će prek dana spavati, a noću biti vrlo aktivan. Sirijske hrčke nije preporučljivo držati u paru jer često dolazi do tuče u kojoj hrčci mogu biti ozlijeđeni.
Područje koje u prirodi nastanjuje ova vrsta je samo oko 10 - 15.000 km² velika visoravan Aleppo u sjevernoj Siriji. Kako je to područje za divlju vrstu vrlo maleno, IUCN ga je uvrstio u skupinu ugroženih životinja. Prvi put je opisan 1797. Dugo vremena ih se smatralo nestalim ili izumrlim, dok ih 1930. prof. Israel Aharoni nije našao ženku s leglom s jedanaest mladunaca. Preživjelo je troje mladunaca koji su zatim razmnožavani u Hebrew University u Jeruzalemu. Njihovi potomci su dugo bili jedini domesticirani sirijski hrčci, kako kao kućni ljubimci, tako i kao laboratorijske životinje. Nakon 1971. pojedini primjerci divljih sirijskih hrčaka uhvaćeni u sirijskoj pustinji uvedeni su u njihov uzgoj.
Skotnost traje samo oko 16 dana, a leglo ima najčešće 4 mladunca (uglavnom 2 do 5). U godini dana mogu biti do osam legla. Mladunci su spolno zreli u dobi između 38 i 42 dana. Sirijski hrčci su izraženi samotnjaci. Odrasle ženke reagiraju krajnje agresivno na pripadnike iste vrste oba spola, uključujući i vlastito potomstvo. U uzgoju, mužjake spajaju sa ženkama samo na vrlo kratko vrijeme.
Sirijski hrčci su životinje koje kopaju skrovišta i kanale do najdublje 110 cm. Gnijezda su im najčešće u dubini od 40 do 90 cm pod površinom.
Prirodni neprijatelji su im svi sisavci i zmije koji se inače hrane glodavcima, no i čovvjek.
Hrčci su prema svim
karakteristikama, savršeni kućni ljubimci, zato što ne zahtijevaju
puno brige, maleni su, jeftini, ljupki, a s pravilnom brigom žive
između dvije i pol i četiri godine. Ipak, ne preporučuju se za
djecu mladu od šest-sedam godina.
U specijaliziranim trgovinama kućnim
ljubimcima mogu se pronaći razne vrste hrčaka, različitih
veličina. Ponajprije pronađite hrčka starosti između četiri i
sedam tjedana, jer mlađe hrčke lakše je pripitomiti, nego starije
hrčke. Što se tiče vrste, najpoznatiji zlatni ili sirijski
hrčci (lat. Mesocricetus auratus), njihova dužina kreće
se između 13 i 18 centimetara, te žive oko dvije i pol godine. Iako
su najčešće zlatne boje, ima ih i drugim bojama – bijeloj,
crnoj, srebrno sivoj i boji breskve.
LJEPOTANI.
Druga vrsta je patuljasti ili
ruski hrčak, koji ima tri podvrste: zimski bijeli ruski
patuljasti, Campbellov ruski patuljasti hrčak (Djungarian) i
Roborovski patuljasti hrčak. Narastu između šest i osam
centimetara i žive relativno kratko, između jedne i pol i dvije i
pol godine. Ono što treba imati na umu da ih nije toliko lako
pripitomiti koliko sirijske hrčke, ali nije ni nemoguće. Isto tako
treba imati na umu da svi hrčci imaju vrlo živu narav, pravu su
mali istraživači, a „životna misija“ im je osim voziti kolut u
krletki, pobjeći iz krletke i istraživati prostor u kojem se
nalaze. Zato treba nabaviti krletku posebno dizajniranu za hrčke,
jer one im pružaju najmanju mogućnost bijega. Vrlo su inteligentni
i te će uvijek pronalaziti nove načine zabave i plan za bijeg.
Hrčci su noćne životinje,
odnosno spavaju cijeli dan i bude se kada padne mrak, u zimi oko 18
sati, a ljeti oko 20 sati, te su aktivi cijelu noć. Iako se oni bude
nekoliko puta na dan u kraćim periodima kada jedu i obavljaju nuždu,
za igru su spremni navečer. Ne preporučuje ih se buditi po danu.
Ako ga ipak budite po danu, učinite to nježno i polagano, kako ne
bi doživio šok. Lagano mu pokucajte na krletku, dozovite ga,
ponovno malo lagano pokucajte, a ako ne izlaze iz gnijezda, ponovite
postupak za nekoliko minuta. Krletku smjestite na toplom
mjestu (temperatura između 21 i 23 stupnja Celzijusa), gdje nema
propuha, ali dalje od direktne sunčeve svjetlosti.
Također,
smjestite ju na mjestu gdje vi u večernjim satima provodite vrijeme,
jer vole društvo kada su budni.
Najbolje
kupiti krletku-KAVEZ posebno namijenjenu i opremljenu za hrčke i to ne
samo zbog bijega nego i zato jer su posebno opremljene za udoban i
aktivan život hrčka. Krletku opremite s kotačem za vrtnju, kućicom
u kojoj će spavati, hranilicom za suhu hranu, pojilicom za vodu, te
nabavite strugotine drveta za podlogu (nikako piljevinu). Postoje i
druge igračke i oprema, ali ovo je osnovno što se preporuča.
Hrčci su inače vrlo uredne životinjice, tako da će nuždu obavljati u jednom kutu krletke, u jednom će spavati, u trećem jesti, u četvrtom se igrati… U krletku mu ubacite i komadić stare čiste tkanine koju će on iskoristiti za gnijezdo u svojoj kućici, gdje će spavati. Nju nemojte često mijenjati, nego dok bude već pohabana i navuče previše mirisa. Samo ju jednom tjednom očistite rukom od viška strugotina od drveta.
Hrčci su inače vrlo uredne životinjice, tako da će nuždu obavljati u jednom kutu krletke, u jednom će spavati, u trećem jesti, u četvrtom se igrati… U krletku mu ubacite i komadić stare čiste tkanine koju će on iskoristiti za gnijezdo u svojoj kućici, gdje će spavati. Nju nemojte često mijenjati, nego dok bude već pohabana i navuče previše mirisa. Samo ju jednom tjednom očistite rukom od viška strugotina od drveta.
Strugotine od drveta isto možete
kupiti u trgovinama za kućne ljubimce, a potrebno ih je mijenjati
dva do tri puta na tjedan. Prilikom čišćenja krletke strugotine se
bacaju, a dno krletke se opere s deterdžentom i vodom. Krletka mora
biti suha, kako se hrčak ne bi prehladio. Hrčci su čiste
životinjice koje se same čiste, no ako vaš hrčak nakon spavanja
prljav ili krletka ima miris po ustajalosti i mokraći, češće ju
čistite.
Ipak, bez obzira na sve igračke i
krletku, preporučuje se puštanje hrčka u šetnju. Pri tome mislimo
na zatvorene prostore, od kuda ne može pobjeći, a ako u toj
prostoriji postoji namještaj, zagradite mjesta tako da se ne može
zavući (ako se negdje sakrio, uvijek će izaći, ali to može
potrajati). Ako pak ne želi izaći, ostavite mu otvorenu krletku
preko noći, velike su šanse da će se u nju sam vratiti. Ako se ne
vrati, van ga namamite s omiljenom hranom. U početku ga imajte na
oku, ali kada se on udomaći u poznatom terenu, imat će svoje
poznate „rute“. Možete ga navikavati na maženje, igru,
penjanje. Samo pazite da ne padne s velike visine. Izvrsni su
penjaći, pa će se vrlo lako popeti po kauču, nozi, zadnjoj
stranici ormara i sl.
U trgovinama se može kupiti hrana koja
je namijenjena posebno za hrčke, a sastoji se raznih vrsta sjemenki
koje obožavaju. S time ih hranite svaki dan. Uz to preporuča im se
svaki dan dati neka vrsta sirovog povrća ili voća: jabuke, kruške,
banane, salatu, maslačak, blitvu, krumpir, mrkvu, peršin, celer…
Nabavite im male komadiće drva i kore
od drveta koje će grickati iz zabave i trošiti svoje zube koji
neprestano rastu. Gotove grickalice za zube možete kupiti i u
trgovima za kućne ljubimce. Iako je hrčak biljojed, možete mu dva
puta na mjesec dati malo kuhanog mesa ili ribe, jer su mu potrebne i
životinjske bjelančevine ili mu dajte malo suhe hrane za pse.
Vodu u pojilici mijenjajte svaki dan. Nikako mu nemojte davati slatkiše, čokolade, ljudske grickalice… Hrčci su sakupljači, a za tu svrhu sa svake strane glave i vrata imaju po jednu kesicu u koju će često pospremati hranu, te ju premjestiti na drugo mjesto. Nemojte se zato preplašiti ako primijetite da u usta trpaju sjemenke.
Vodu u pojilici mijenjajte svaki dan. Nikako mu nemojte davati slatkiše, čokolade, ljudske grickalice… Hrčci su sakupljači, a za tu svrhu sa svake strane glave i vrata imaju po jednu kesicu u koju će često pospremati hranu, te ju premjestiti na drugo mjesto. Nemojte se zato preplašiti ako primijetite da u usta trpaju sjemenke.
Preslatki hrčak, koji pripada porodici glodavaca, jedan je od
napopularnijih malenih kućnih ljubimaca širom svijeta. Hrčci su
slatke, čiste i zaigrane životinjice o kojima nije teško voditi
brigu, što ih čini savršenim kućnim
ljubimcima za sve uzraste. Spavaju danju, a aktivni su noću. Jedina
žalosna stvar je kratak životni vijek, obično požive oko 2 do 3
godine, što može biti stresno za vaše mališane jednog dana. No
mnogo pojedinaca smatra kako je ovo prilika da djeca nauče se
odgovornosti i drugim važnim stvarima i shvate prirodne životne
procese.
Mladog
hrčka možemo nabaviti u svako doba godine. Pri kupnji je važno
paziti da je životinjica umiljata, živahna, sjajne i prilegle
dlake, te vedrih očiju. Zdravom hrčku dlaka leži uz tijelo, a koža
mu je neobično pomična.
Kavez ne smije biti manji od 35 x 25 x 20 cm. Povoljnije
je kad su vratašca s gornje strane i kad se dobro zatvaraju jer
hrčak je vrlo spretan i rado pobjegne. Novonabavljenog hrčka treba
ostaviti dva dana na miru da se u svom novom kavezu udomaći. Važno
je znati da se odrasli zlatni hrčci međusobno ne podnose. Na dno
kaveza stavimo im piljevine, pijeska ili nešto slame, a kako hrčak
preko dana voli spavati u kavezu stavimo i malu, najčešće
plastičnu kućicu, koja će mu zamijeniti gnijezdo u prirodi. Hrčci
tu često navuku zalihe hrane, a ženka će se okotiti. Kad hrčak,
kojeg držimo slobodno u stanu, izgrize namještaj, moramo znati da
to nije učinio da nas naljuti, već iz jednostavne potrebe da
izbrusi zube. Stoga mu ne zaboravite staviti u kavez drvene oblice,
zrnatu hranu ili dvopek.
Hrčci su životinje koje se mnogu kreću
i treba im omogućiti da se izmore: u kotaču ili bubnju istrčat će
se do mile volje
Hranu mu stavljamo u keramičke zdjelice, dok je vodu najbolje
staviti u tlačne pojilice, koje se mogu nabaviti u specijaliziranim
prodavaonicama, lako vlada mišljenje da su glodavci isključivo
biljožderi, to je samo djelomično točno. Kupovne mješavine zrnja
(suncokret, pšenica, kukuruz) čine glavnu hranu, dok voće, povrće
i zelenje zaokružuje taj jelovnik. Kao izvor bjelančevina,
životinji treba povremeno ponuditi krtog mesa. Povoljna je i
industrijski pripremljena hrana za pse, a maslačka, crvene
djeteline, korijena repe, te raznih trava ljeti i sami možemo naći
na livadama.
Za razliku
od mnogih malih sisavaca, hrčci uopće ne smrde. Stoga je dovoljno
kavez čistiti svakog trećeg do petog dana: zamijeniti staru stelju
novom i oprati hranilicu i pojilicu.
Hrčak je noćna životinja: ako ga uznemirimo preko dana, uskoro
ponovo ode spavati. Poput mnogih drugih pustinjskih životinja, i
zlatni hrčci znaju zapasti u obamrlo stanje koje se pogrešno naziva
„bolest spavanja“. Takav se „ljetni san“ zna javiti pri
temperaturi od 21 - 27 stupnjeva Celzija. Prenemo li ga dok leži
tako ukočeno i naoko bez života, njegove će se nožice početi
trzati. Kad je hrčak izložen nižoj temperaturi - od 5 stupnjeva
Celzija, može zapasti u „zimski san“. Takvu životinju možemo
ponovo 'oživjeti' nakon 30 do 60 minuta
utopljavanja. Dob od dvije godine predstavlja za hrčka već visoku
starost.
Razmnožavanje: Otprilike 4 - 5 nedelja poslije oplođenja, prvi put
pred kraj maja, a drugi put u julu, okoti ženka u meko i toplo
obloženom gnjezdu 6 - 18 mladunčadi. Oni dolaze na svijet goli i
slijepi, ali imaju već zube i vrlo brzo rastu. Neposredno poslije
koćenja, pošto su se osušili, izgledaju gotovo krvavo crveni i
cvile. Drugog ili trećeg dana dobijaju finu pahuljastu dlaku koja
ubrzo obavija cijelo tijelo. Otprilike sa osmim ili devetim danom života
otvaraju oči i počinju da puzaju po gnjezdu. Majka postupa sa svojim
leglom s mnogo ljubavi, pa dopušta i to da joj na sise stavljamo i
druge mladunce, čak i onda ako nisu starosti kao njena dijeca.
Četrnaestog dana života počinju mladi već da kopaju, a čim to
nauče, majka koja je u medjuvremenu već postala neljubazna,
pomišlja da ih goni iz jame i prisiljava da se samostalno bore za
život.AHHH.
Primjedbe
Objavi komentar