Zamorčić / Guinea pig / - pričljivi ljubimac,nikad ne dozvolite da je sama osjećajna životinjica.

Zamorčići (Caviidae), pripadaju redu glodavaca jer im glodnjaci i kutnjaci rastu cijeloga života. Na svijetu postoji osam vrsta zamorčića, ali gotovo svi koji se drže kao kućni ljubimci pripadaju vrsti Cavia porcellus. U prirodi žive u Južnoj Americi (Venezueli, Peruu, Brazilu...) u obiteljskim skupinama. U Europu je donesen prije otprilike četiristo godina i od tada se uzgoja kao kućni ljubimac i kao model za znanstvene svrhe.Zamorčići su različitih boja i dužine dlake, a s obzirom na dužinu dlake, u početku su postojala tri osnovna tipa zamorčića: Američki – kratkodlaki, Abesinski – poludugo-dlaki s prepoznatljivim rozetama i Peruvijski – dugodlaki. Danas poznajemo trinaest pasmina u koje su uključene i neke gotovo bez dlake. Mužjaci su najčešće veći od ženki i često teži od jednog kilograma. Žive razmjerno dugo, u prosijeku od 5 do 7 godina (i do 10 godina) pa prilikom nabave takvog ljubimca treba tu činjenicu uzeti u obzir.Te su životinjice uglavnom neagresivne, mirne i nezahtjevne, a kad se naviknu na vlasnika, uistinu su idealni kućni ljubimci. Zamorčić je vrlo komunikativan pa će pri povratku kući zviždanjem veselo pozdravljati dolazak svog vlasnika, proizvoditi glasove ugode poput predenja prilikom češkanja, davati “puse” kao znak uzvraćene pažnje, ali će i škrgutati zubima ako im toga trena ta pažnja ne odgovara. Teško je nabrojiti sve zvukove, škljocaje i zvižduke kojima će vaš zamorčić pokušati komunicirati sa vama.

Kako su zamorčići vrlo društvene životinje, uvijek se preporučuje uzeti par ili čak više zamorčića jer život u manjoj grupi ima vrlo povoljan utjecaj na njihov zdravlje i čini ih manje podložnima stresu. Želite li izbjeći neželjeno potomstvo, preporučuje se nabaviti životinje istog spola. Uzmete li mlade životinje, moći ćete satima uživati u njihovoj komunikaciji, nježnostima i igri.

Kad je riječ o prehrani, zamorčići su isključivo biljojedi, a jedu gotovo neprestano zbog vrlo brzog metabolizma.Osnovu prehrane trebalo bi činiti kvalitetno sijeno i svježe povrće s vrlo malo kupovnih peleta. Potrebno je naglasiti da, za razliku od većine životinja, zamorčići ne mogu sami sintetizirati vitamin C te ga je potrebno davati putem hrane, (voća i povrća) ili putem vode. Većina hrane za zamorčiće obogaćena je vitaminom C, ali treba znati da se taj vitamin brzo gubi nakon otvaranja pakiranja. Nedostatak vitamina C može se zamijetiti već nakon dva tjedna, a očituje se slabošću, nateknućem zglobova, neurednom dlakom te padom imuniteta koji rezultira pojavom mnogih bolesti.Također je bitno reći da su zamorčići skloni debljanju ne omogući li im se dovoljno kretanja. Pretilost, kao i kod ljudi, također može dovesti do raznih bolesti.Zamorčići vrlo loše podnose bilo kakve promjene, od hrane do okoliša, pa ćete pogreške koje učinite dok je životinja još mlada, vrlo teško ispraviti u budućnosti. Kao i sve ostale životinje, i zamorčić mora imati stalan pristup svježoj vodi. No neke jedinke piju manje vode, ako se hrane svježim povrćem.

Kako biste bili sigurni da je s vašim ljubimcem sve u redu, potrebno je promatrati: tek, stolicu, dlaku, disanje i živahnost. Bilo kakve promjene mogu biti vrlo ozbiljne i pogubne za vašeg ljubimca te je potrebno što prije javiti se veterinaru. Pružite li pak vašem zamorčiću dovoljno kretanja, dobru prehranu i higijenu, dugo ćete uživati u zdravom i veselom ljubimcu.

Zabava za zamorčiće

Zamorčići ne žele po cijele dane hodati do svoje zdjelice i natrag (postali bi pretili i lijeni), pa je potrebno njihovu nastambu, izlaske i ograđeni prostor opremiti tako da su bogati promjenama:

postavitie im kartonske kutije (bez natpisa!) kako bi mogli kroz njih trčati (na dva kraja otvorene), uvlačiti, napunite ih evtl. sa sijenom i posakrivajte im u njih slatkiše.
Dajte im svježu hranu na razna mjesta po nastambi, ne samo u za to predviđenu zdjelicu, tako da je zamorčići moraju tražiti.
Napravite im pećine od ručnika koje ste stavili preko jedne košare ili preko uspravljenih grančica sa sijenom.
Možete im postaviti tunelčiće i široke cijevi kroz koje mogu trčati, recimo iz pluta ili gline. U trgovinama za gradnju ima glinenih cijevi iz kojih se rade regali za vinske flaše. Pazite pritom da su cijevi i tuneli dovoljno široki kako zamorčići ne bi u njima zaglavili. Presjek od 12 cm na dalje bi bio adekvatan.

Napravite od kartonskih kutija labirint, 20 cm visoki, porazmjestite hranu u njemu i pustite zamorčiće da je traže.

Nemojte biti frustrirani ako zamorčići odmah ne shvate što se od njih očekuje, njihova prirodna radoznalost i potreba za igrom će kad tad prevladati.

I hrana ih može zabaviti:
Naročito omiljeni su štapići sa nataknutom hranom, u tu svrhu ima u pet shopovima metalnih štapića za kupiti na koje se našpikaju voće i povrće te se objese u nastambe. Štapići se ne bi smjeli pomicati, već biti fiksirani na podu.
Još omiljenije je sasušeno aromatično bilje u svakom obliku. Ljeti možete napr. maslačak, kamilicu i ostale biljke, ali i grančice stabla jabuke (paziti da nije ništa špricano!) sa listićima sakupiti, sve povezati u jednu kiticu te staviti naopačke da se suši (najmanje 6 tjedana ostaviti da se skroz posuši). Te zamotuljke onda naopačke objesiti u njihovu nastambu kako bi zamorčići posizali za njima.
Sasušene začinske biljke kao i svježe zelenilo se može posakrivati u kartonske role od wc papira, pa se još sa svake strane natrpa sijena i onda su mali čupavci zabavljeni grickanjem i kopanjem kako bi došli do hrane.
Sasušeno povrće se može dati u loptice za hranu koje se mogu nabaviti u pet shopovima.
Omiljene su i zapiknute grančice na koje se nataknu komadići voća i plodova - za to se može upotrijebiti cigla sa rupama u koje se grančice zataknu.
Male prešane kuglice od sijena. Te kuglice se sastoje od grubo struktuiranog sijena sa livada i pašnjka koje je jednostavno samo čvrsto prešano. Takve kuglice glodaju zamorčići vrlo rado.
Paradajz (rajčica) spada isto u hranu za zabavu. Naročito male rajčice, (koktel), se stave cijele u nastambu. Zabavno je pritom promatrati zamorčiće kako ih ganjaju i pokušavaju progristi kožu, a rajčice "bježe".

Interakcija sa zamorčićima

Zamorčići su prilično inteligentni i većina jako rado uči. Kako bi se zamorčiće pripitomilo i zaintrigiralo, potrebno se njima zabavljati. To je u većim grupama pomalo teško, jer čim primjete slatkiše, odmah se sve životinjice bace na vlasnika.Zamorčići nisu igračke! Prilikom igranja se ne smije životinje gnjaviti. Sve igre moraju zamorčići dobrovoljno, prilikom boravka na slobodnom, izvoditi i uvijek moraju imati mogućnost napustiti igru i povući se! Za igranje se zamorčiće nikada ne smije pojedinačno odvajati od grupe!

Za početak

Prvo treba otkriti što zamorčići rado grickaju. Naročito su omiljeni mali komadići voća, komadići krastavca, a jako rijetko i jedan listić sušenog graška ili sjemenka (očišćena) suncokreta. Nemojte dati previše slatkiša odjednom, jer ćete uskoro imati trome i spore, bucmaste zamorčiće ;)

U početku naučitie zamorčića da Vam uzima poslastice iz ruke. Čim to nauče, dolazit će sami tražiti poslastice iz ruke. Zatim ih možete naučiti da prose poslasticu na zadnjim nogicama tako da im držite poslasticu iznad glave.

Kliker ili riječi?

U zadnje vrijeme su klikeri postali jako omiljeno sredstvo za vježbanje zamorčića. Pri tome se radi o malim uređajima koji prilikom pritiska proizvedu zvuk -klik. Kad je zamorčić napravio nešto što se od njega očekivalo, klikne se klikerom i istovremeno ga se nagradi poslasticom. Tako zamorčić nauči povezati zvuk klikera sa nečim pozitivnim. Naučiti će ponoviti radnju na zvuk klikera.

Mnogi ljubitelji nisu oduševljeni klikerom jer se životinjica fiksira na uređaj, a ne na vlasnika. Osim toga počnu problemi kada se uređaj izgubi ili pokvari. Radije privikavaju svoje ljubimce na glas. Pri tome se pokuša davati životinjici jasne signale - promatra ju se i ako napravi što se očekivalo, onda se da jasan signal - ili kimne glavom ili kaže jasan "da" ili "ok", riječ mora biti kratka i jasna kako bi brzo mogla prepoznati. Ukoliko životinjica ne napravi očekivano, izgovori se "ne" i ne dobije poslasticu. Efekt učenja je isti, a pritom se imaju obje ruke slobodne.
Male umjetnosti
Kad su zamorčići tako osnove savladali, naučili razliku između "da" i "ne" može ih se malo potaknuti na nešto teže. Mamite ih preko sitnih prepreka (preko drške od metle, kartonske prepreke ili nečega sličnog, ali ne previsokog!). Vodite zamorčića sa poslasticom u ruci preko te prepreke. Ako pređe prijeko, dobije nagradu. Kasnije dobije nagradu samo ako je preskočio, kada mu rukom pokažete prepreku. Slijedeće možete voditi zamorčića kroz kratak tunelčić ili preko kratkog mosta. Možete ga naučiti i kroz gumu skakati, koja, naravno, na početku, stoji na podu, i ostale sitne stvari. Ali Vas molimo: uvijek i sve samo dobrovoljno. Neki zaigrani zamorčići rade takve stvari vrlo rado, drugi to ne žele i ne usude se, pa ih u ni kojem slučaju ne smijemo siliti! Što je veća grupa, to je teže takve igre prilikom dok su slobodni, izvoditi, jer se svi bace na prošenje poslastice i pritom vlasnika prisile na "svoju igru".

Nikad sam!

Zamorčići žive u prirodi u velikim grupama. Ljudi isto. Jednog čovjeka se zatvori u samicu kako bi ga se kaznilo za neko strašno zlodjelo, a što je zamorčić napravio da je kažnjen i mora biti sam?

Zašto se zamorčići nikada ne smiju držati pojedinačno?

Divlji preci naših kućnih zamorčića žive u slobodnoj prirodi u haremima, uvijek jedan alfa mužjak sa 3 ili više ženki i njihovim potomcima. Takvi haremi nastanjuju jednu nastambu. Djelomično živi više takvih malih grupa na jednom području i stvaraju onda veće grupe od po 10-15 odraslih životinja sa svojim mladima. Unutar takvih grupa postoji jasan hierarhijski poredak kojeg se svi mužjaci moraju pridržavati. Mlade mužjake trpi alfa mužjak tako dugo dok mu ne pokušaju preoteti vodstvo, a onda ih on potjera iz harema ili cijele grupe, ili, ako oni uspiju svrgnuti alfa mužjaka, onda bude on otjeran iz grupe. Djelomično imaju ženke različitih harema unutar grupe međusobne kontakte. Svi zajedno istražuju svoje područje, samo u grupi idu u potragu za hranom, zajedno se brinu za podmladak i osjećaju se sigurno samo kada su ostali pripadnici grupe u blizini. Ukoliko se odvoje od grupe, glasno je dozivaju i djeluju jako prestrašeno i nesigurno.

Život u grupi kod divljih zamorčića pokazuje da imaju potrebu za društvom i zajedništvom. Tako i naši kućni zamorčići imaju tu potrebu, te ih se stoga nikada ne smije držati pojedinačno!

Kako tužno izgleda prizor jednog usamljenog zamorčića u ćošku svog kaveza, u odnosu na više životinjica, koje se međusobno dozivaju, komuniciraju, idu jedni za drugima, zajedno jedu i glasaju se. Stvarna dinamika se vidi u velikim grupama, od 4 životinje na dalje je stalno nešto u pokretu u njihovim nastambama, životinje komuniciraju međusobno, igraju se međusobno, naganjaju se, izazivaju položaj u grupi, svade se, pomiruju, svade za hranu, odmaraju zajedno, nekad se i nestašno ponašaju i unose život u prostor. A pritom najbolje: kada ponekad nemamo dovoljno vremena za njih, to nije nikakav problem, jer oni imaju jedni druge i ne ovise o čovjeku.

Usamljena životinja oživi na samo par trenutaka u danu, kada njen vlasnik ima vremena za nju. Jedna životinja u čoporu živi uvijek!

Da li postoje argumenti za pojedinačno držanje zamorčića?

Razlozi koje nažalost još uvijek od mnogih ljudi kao razlog pojedinačnog držanja, čujemo su:

Moj zamorčić je sretan sam, on je skroz pitom.

Kako čovjek može prepoznati da je njegova životinjica sretna? Da li je jedan zamorčić sretan ako glasko skviči? NE, onda je usamljen i doziva druge zamorčiće, ili je gladan, ili želi pažnju. Da li je sretan ako trči za nama? NE, on je usamljen i traži društvo, vezao se na čovjeka jer nema zamorčića u blizini. Da li je sretan ako se da gladiti? NE, zamorčići nisu životinjice za maženje, ali kako bi dobili nešto pažnje, dosjete se svakakvih pokušaja.

Kako dakle čovjek može prepoznati da je njegova životinjica sretna? Jer je još živa? I ljudi dugo prežive u samicama...

Moj zamorčić nije usamljen, ja se često s njime igram.

Zamislite si da živite na jednom usamljenom otoku i imate samo zamorčića kao društvo, da li biste rekli da niste usamljeni?

Zamorčići razgovaraju sa pripadnicima iste vrste, pritom se glasaju visokim skvičanjem, cvrkutanjem i zviždukanjem. Koji čovjek razumije te glasove? Zamorčići imaju vrlo složeni način ponašanja kojim se sporazumijevaju; ni jedan čovjek to ne može ponoviti, ili njuškate svog zamorčića po licu i gurkate ga nosom?

Preko dana idu ljudi na posao - zamorčić sjedi sam u svom kavezu.

Noću idu ljudi spavati - zamorčić sjedi sam u kavezu.

Zamorčići u čoporu pričaju jedni s drugima cijeli dan, paze jedni na druge, jure se i osjećaju se samo onda sigurnima kada su drugi zamorčići u blizini - jedan usamljeni zamorčić nema sigurnost niti dinamiku u životu - živi za onih par minuta ili sati kada se njegov vlasnik sa njime igra, ali, koliko dugo to može potrajati? Cijelo ostalo vrijeme je usamljen u svom kavezu jer njegov vlasnik nema vremena za njega.

Moj zamorčić se ne slaže sa drugim zamorčićima.

Svaki zamorčić se može združiti sa drugim zamorčićima. Nažalost se često izabere kriva kombinacija (2 odrasla mužjaka združiti nije tako jednostavno - vidi Grupe mužjaka), ili im je nastamba pre mala tako da se životinje jednostavno ne mogu podnijeti jer su prisilno pre blizu. Često se jednostavno dvije životinje ubace u kavez i kada počnu utvrđivati hijerarhiju, što ponekad može biti prilično glasno i silovito, odvoji ih se i vlasnik misli da se ne mogu složiti. U najčešćem slučaju se prilikom združivanja ne poštuju osnovna pravila - ili vlasnik krivo protumači uspostavljanje ranga kao agresiju, te životinjama ne da niti šansu zbližavanja.

Združivanje zamorčića nije ponekad jednostavno - traje određeno vrijeme i zahtijeva svoj tok. Ali ni Vi kao čovjek ne bi svakog pustili u svoj stan da sa Vama stanuje, samo zato jer vam stanodavac jednostavno pošalje nekoga s kime ste prisiljeni biti, zar ne? Držite se pravila prilikom zbližavanja zamorčića, naročito mužjaka i neće biti problema.

U knjizi stoji / u pet shopu su nam rekli da se mužjaci moraju držati sami jer se sa drugim mužjacima ne slažu, a ja ga ne želim kastrirati

Nažalost se uvriježilo mišljenje da se mužjaci ne mogu zajedno držati. Činjenica je da društveno ponašanje zamorčića ne ovisi ili ovisi jako malo o seksualnoj potenciji i nivou hormona. Da li će se mužjaci složiti i mirno zajedno živjeti, ovisi u prvoj liniji o načinu na koji ih držimo i njihovom karakteru. Kada se dva nekastrirana mužjaka ne mogu razumijeti, neće niti kastracija ništa promijeniti, ako im je nastamba premala ili krivo namještena! Ako se pridržavate pravila držanja mužjaka onda će se i mužjaci međusobno složiti.

Ako pak zaista imate mužjaka koji se u grupi drugih mužjaka ne osjeća dobro, onda sakupite hrabrost i dajte ga kastrirati, te ga združite sa jednom ili više ženki. Zamorčići mužjaci ne izgube kastracijom svoju potenciju te mogu tako svoju potrebu za ljubavnim životom i dalje zadovoljiti, ali bez poslijedica.

Moj zamorčić ima kunića za društvo.

Zamorčići i kunići govore skroz različite jezike. Oni se ne mogu sporazumijeti niti razumijeti. Niti jedan kunić ne skviči i cvrkuće, niti jedan zamorčić ne čisti kuniću uši. Te životinje trebaju svaka svojeg partnera. Više informacija o tome na zamorčići i druge životinje.

Nemam dovoljno mjesta ni novaca za 2 zamorčića.

Dva zamorčića trebaju isto tolko mjesta koliko i samo jedan. Kavez bi morao imati veličinu jednog kvadratnog metra, i nikako manje. Tko nema mjesta za toliku nastambu, trebao bi iz ljubavi prema životinji potražiti joj novi dom. Dvije životinje ne trebaju puno više hrane ili stelje od jedne. Troškovi svježe hrane i sijena po životinji iznose oko 3 Eur na tjedan. Sijeno je u velikim količinama puno jeftinije. Troškovi stelje ostaju isti, jer nastambu ne treba češće čistiti nego kad se ima jedan zamorčić.

Dva zamorčića iziskuju više posla.

Kavez se mora u svakom slučaju najmanje jednom tjedno očistiti, bez ozbira da li žive u njemu jedna ili dvije životinje. Miris koji se nakon tog vremena razvije je kod jednog zamorčića jednako tako jak, kao i kod dva. I za ostalo ne zahtijevaju životinje više vremena, bez ozbira je li jedna ili dvije, mora ih se hraniti, a jednu mrkvu više oprati zaista ne iziskuje više vremena.

Moj zamorčić je već tako dugo sam da se ne bi naviknuo više na druge.

Svejedno kako dugo zamorčić živi sam, uvijek ga se može združiti sa drugim zamorčićima. Ponekad protekne združivanje bez problema, a ponekad je potrebno malo duže kako bi se zamorčić opet naviknuo sa svojom vrstom komunicirati i prisjetiti se društvenih zakona.

Ja bih da moj zamorčić ostane pitom.

Koja je to sebična želja. Vaša životinja Vam mora biti potpuno na milost i nemilost samo da bi se Vi sa njom mogli igrati? Smatrate li da je dobro da se to biće toliko na Vas fiksira, samo zato jer nema druge mogućnosti? Ne bi li bilo ljepše da dođe k Vama onda kada to on želi, jer Vas smatra prijateljem, a ne zato jer od usamljenosti ne zna kud bi?

Da, usamljene jedinke su ponekad ovisnije, to se ne da pobit. Ali i životinje u čoporu mogu biti potpuno pitome, a kad je jedan zamorčić već pitom, on pitom i ostane, bez obzira ako više ne živi sam. Možda onda više neće biti tako na svog vlasnika fiksiran, ali zato ga može čovjek u njegovom prirodnom okruženju doživjeti i to je puno zabavnije od promatranja usamljene životinjice u svom kavezu koja djeluje da treba pažnju i onda kad čovjek za to nema vremena. U čoporu zamorčića uvijek se nešto zbiva - želite li zaista propustiti čavrljanje zamorčića?

Zaključak: Nema pravog razloga za pojedinačno držanje zamorčića. Ali ima puno izgovora koji su samo čovjeku ugodni i još više sebičnih razloga. Tko misli na dobrobit zamorčića neće ga nikada samog držati, jer životinja treba prijatelja iste vrste koji će je razumijeti.