Hermelin lasica -STOAT WEASEL-najsimpatičnija životinjica na svijetu.

Hermelin lasica -STOAT WEASEL-najsimpatičnija životinjica na svijetu.

Hermelin ili velika, kratkorepa lasica. Velike lasice se mogu naći na skoro svakom dijelu sjevernog, umjerenog, podarktičkog i arktičkog pojasa Evrope, Azije, Kanade i Sjedinjenih Američkih Država. Većinu prostora gdje žive, velike lasice dijele sa vidrama.

Ovo JE najslađa životinjica koju smo možda ikada vidjeli. Najljepša je zimi, kada joj je krzno potpuno bijelo, jer je njena uobičajena boja krzna svjetlo smeđa.

Ipak, iako su strašno simpatične, ovi životinje su opasni mesožderi i mogu da pojedu životinju nekoliko puta veću od sebe. Obično love noću. 

Hermelin (lat. Mustela erminea) naziva se još: velika lasica, zrdav, zerdav. Po građi tijela vrlo je sličan maloj lasici. Kratke noge nose iduženo tijelo i dugi vrat. Glava je trokutasta, uši zaobljene, a oči lako uočljive, crne i velike. Ima dugačke brkove. Rep je dugačak 5 - 12 cm. Mužjaci su primjetno veći od ženki. 

Glava je trouglasta, uši zaobljene, a oči lako uočljive, crne i velike. Ima dugačke brkove. Rep je dugačak 5 cm  - 12 cm. Mužjaci su primjetno veći od ženki.
 Sjeverne populacije su veće od južnih. Krzno je relativno kratko i dobrog kvaliteta. Ljeti je smeđe ili crvenkaste boje, stomak i vrat bijele boje. Zimi sav postane bijele boje osim vrha repa koji ostaje crn. U toplijim krajevima krzno postane samo djelimično bijelo. Ima dobro razvijena čula vida, sluha i njuha. 

Obično nastanjuju gustiše i šumarke, kao i otvorena područja uz šumarke. U južnim predjelima nastanjuju stepska područja. Žive u brlogu ili jazbini. Ponekad preuzmu rupe glodara. Znaju da se smijeste i u šupljim deblima ili rupama u kamenju. Brlog oblažu suvim biljem ili dlakom i perjem plijena. Oko brloga imaju zalihe hrane.

Hermelin je aktivan pretežno danju. Te su životinje vrlo živahne i izuzetno spretne. Mogu loviti i ispod zemlje. Snijeg im ne predstavlja nikakav problem, a izvrsni su plivači i penjači. Mužjaci zauzimaju znatno veće teritorije od ženki. Žive usamljeničkim životom, a van sezone parenja mužjaci i ženke predstavljaju konkurente. Zauzimaju 10 - 20 hektara teritorije. Teritoriju označavaju mirisom. Hermelin lovi miševe, štakore, voluharice, ptice, zečeve i leminge. Hrani se i ptičjim jajima, žabama, ribama, pa i insektima. Ponekad može usmrtiti i srnu. Tokom lova temeljno pretražuje teren, zaviri u svaku rupu i pregleda svaki gustiš. Plijen savlada ugrizom u vrat ili mu smrska lobanju. Ponekada lovi i noću. Rijetko napada domaće životinje.

Zakonom o lovu je trajno zaštićen od lova i nije divljač.

Strogo zaštićene životinje zabranjeno je: namjerno hvatati, držati i/ili ubijati, prikrivati, uzgajati, trgovati, uvoziti, izvoziti, prevoziti i otuđivati ili na bilo koji način pribavljati i preparirati.
Pojedini primjerci strogo zaštićenih divljih životinjskih svojti mogu se držati u zatočeništvu, uzgajati, prodavati i kupovati na temelju dopuštenja.
Nedozvoljene su, i smatraju se štetnim i druge radnje (ozljeđivanje, rastjerivanje, proganjanje, hvatanje i držanje) kao i uništavanje, odnosno oštećivanje njihovih razvojnih oblika (jaja, ličinki, mladunčadi) i njihovih gnijezda, legla ili staništa. Zakon predviđa kaznu i za onemogućavanje životinji daljnjeg samostalnog opstanka u prirodi, a sve s ciljem dobrobiti ove i drugih životinjskih vrsta.

Hermelini mogu porasti do dužine od oko 30 cm, pri čemu su mužjaci obično dosta veći od ženki.
Hermelini su dugački i vitki, što je malo čudno s obzirom da žive u sjevernim područjima zemaljske kugle. Naime, takav oblik vodi ka nesrazmjerno velikom odnosu površine i zapremine tijela, što uzrokuje ubrzano gubljenje tjelesne toplote. Prednost ovog oblika je, međutim, što hermelini tako mogu pratiti svoj plijen do u samo njihovo sklonište u zemlji ili drugim šupljinama. Također, svoj vitki oblik hermelini nadoknađuju kratkim nogama, malim ušima, brzim metabolizmom i, u zimu, debelim krznom.
Krzno hermelina je bogate smeđe boje, sa izuzetkom stomaka koji je bijele boje i vrha repa koji je uvijek crn. U zimu, krzno je gušće i duže, a u regionima gdje snijeg potraje bar četrdesetak dana i bude dubine više od 3 cm krzno hermelina postepeno dobija sniježno bijelu boju. Ovakav sniježno bijel hermelin je u umjetnosti često predstavljao čistost i nevinost. U isto vrijeme, to krzno je kroz historiju bilo jako cijenjeno i koristilo kao dio garderobe bogatih slojeva zapadne Evrope.

Hermelini obilježavaju svoju teritoriju i ne podnose druge jedinke na istom, naročito ako su istog pola. Na svojoj teritoriji hermelini imaju po nekoliko gnijezda, koje obično preuzimaju od životinja koje ugrabe. Putuju uglavnom sami, osim u periodima parenja ili kada majka ide sa mladuncima. Razmnožavaju se jednom godišnje, koteći po nekoliko mladih. Sistem parenja je promiskuitetni, tj. jedna ženka biva oplođena po nekoliko puta za vrijeme iste sezone. Ženke same podižu mlade, bez pomoći mužjaka.
Skotnost ženki hermelina traje, uprkos činjenici da su relativno mali sisari, jako dugo — 11 mjeseci. Razlog tome je duga implantacija, odnosno embrionalna diapauza, u kojoj se oplođeno jaje smiješta u matericu nekoliko mjeseci nakon oplodnje. „Prava“ skotnost ženki traje mnogo kraće. Razlog za ovakav tip oplodnje možda leži u čestim promjenama vremenskih prilika u regionima gdje žive.

 OHHHH.