Kunići- imate li zaista uslove za njih. Možete li im pružiti ono što trebaju...
Kunići- imate li zaista uslove
za njih. Možete li im pružiti ono što trebaju...
Kuniće često nazivamo 'zečevima', ali oni to nisu. Pitomi kunići potiču od divljeg kunića. Zečevi se od kunića u građi razlikuju po tome što zečevi imaju duže zadnje noge, duže uši i užu glavu. Kunići žive u grupama, zečevi ne. Zečevi žive u nastambama iznad, a kunići ispod zemlje. Zečevi se ne mogu držati kao kućni ljubimci.
Društvene životinje
Kunići društvene životinje i moraju se držati barem dva kunića.Barem bi trebalo.... Idealno je uzeti ženku i kastriranog mužjaka. Ako mužjak nije kastriran, treba ga kastrirati. Do 12. sedmice života može se obaviti tzv. rana kastracija. Time se izbjegava šest sedmica u kojima mužjak i ženka nakon kastracije (ako je ova obavljena nakon 12. sedmica života mužjaka kada je on već postao spolno zreo) moraju još biti odvojeni. To je vrlo važno jer u tih šest sedmoca nakon kastracije još uvijek može doći do oplodnje. Najbolje vrijeme za kastraciju je deseta sedmica života.
Dvije ženke možete eventualno zajedno držati ako se odmalena poznaju. Ženke se često međusobno ne podnose, iako, naravno, ima iznimki.
Dva mužjaka zajedno nije preporučljivo držati, a ako nisu ni kastrirani, može doći do međusobnih borbi koje rezultiraju teškim ozljedama ili čak smrću. I tu ima iznimki, ako su kastrirani.
Ukoliko imate dvije ženke koje se ne podnose, često pomaže ako udomite kastriranog mužjaka koji će unijeti mir u grupu. No, ako tek nabavljate kuniće i pitate se što je najbolje, najmanje problema ćete imati s jednom ženkom i jednim kastriranim mužjakom.
Smještaj
Važna pretpostavka pravilnog držanja kunića je prostor, mogućnost kretanja.
Kunići ne spadaju u kavez. Potrebno je najmanje 3-4 kvadratna metra prostora za
2 kunića - ako je grupa sa više njih, onda naravno i više prostora. Naime,
kunići obožavaju trčati, skakati, kretati se, i općenito su znatiželjni, a
kavez im ne nudi mogućnost za išta od toga. Zato je najpametnije jednostavno
ograditi jedan dio sobe. Na taj način im možete pružiti onoliko prostora koliko
trebaju, a vaši kablovi i namještaj su zaštićeni. Ako ste kablove i sve ostalo
što od njih nije sigurno ili je za njih opasno na drugi način zaštitili, možete
ih pustiti da hodaju i po cijelom stanu.
Kuniće koji će živjeti tijekom cijele godine vani morate negdje u maju,
odnosno kada se zemlja preko noći više ne smrzava, staviti van. I nakon toga ih
više ne stavljati unutra. Oni će dobiti zimsku dlaku i tako će moći biti i preko
zime vani. Samo moraju imati mjesto koje je uvijek suho i zaštićeno od vjetra,
a ljeti i od sunca, i dovoljno mjesta. I tu vrijedi pravilo o najmanje dva
kvadratna metra po kuniću.
Društvene životinje
Kažu da se pojedinačno držanje naziva mučenjem i to s razlogom. Kunić ne može biti sretan kad je sam, barem ne dugoročno. Nijedan čovjek nije u stanju kuniću kroz čitav život nadomjestiti nekoga njegove vrste. Čovjek ne govori jezik kunića (kunići se uglavnom sporazumijevaju pokretima), čovjek ne može čistiti kunića (kunići se jako rado međusobno čiste), ne može se s njim maziti na način kao što se maze dva kunića, a osim toga – čak i da ste 12 sati na dan neprekidno uz svojega kunića, on je još uvijek ostalih 12 sati sam – a kunići su noćne životinje, aktivne od sumraka nadalje, tako da su najaktivniji upravo u vrijeme dok čovjek spava. Budite svjesni da nikada nije dobro za kunića ako ga držite samog.
Društveni odnosi među kunićima
Važno je znati kako 'sprijateljiti' dva kunića koji se ne poznaju.
Najvažnija pravila su sljedeća: neutralni teren gdje ni jedan od njih još nije bio; ne prekidati sprijateljavanje, čak ni po noći, jer se tako svakim prekidanjem stvaraju nove agresije koje svaki dan iznova moraju 'riješiti'; ne sprijateljavati u kavezu, jer to im je premalo prostora; staviti hranu na nekoliko mjesta i omogućiti kunićima skrivanje s dva izlaza. Ne prekidati kada se kunići međusobno natjeravaju i kada leti dlaka. To je normalno. Kunići imaju strogo određenu hijerarhiju i moraju odrediti tko će od njih biti 'šef'. Naravno, obvezno prekinuti ih treba jedino u slučaju da dođe do ozbiljnih borbi i krvi, a do toga će najvjerojatnije jedino doći ako nema dovoljno mjesta kako bi se izbjegavali ako se ne slažu. Kunići, kao i ljudi, sami biraju tko im se sviđa, a tko ne. Znakovi da su uspješno sprijateljeni: sjede ili leže jedan do drugoga, opušteno. Čiste jedan drugome uši. Jedu zajedno. To može biti već za par sati, no ne treba odustati ako traje dulje, pa čak i ako traje par sedmica.
Ishrana
Drugi tip je davanje svježe hrane u neograničenim količinama, dok je sijeno dodatak. Ovaj drugi tip možda nije baš idealan za početnike.
Najprirodnjia hrana za kuniće bi bila svježa livada, uključujući travu i razno bilje, te lišće i grane, kao i listovi raznog povrća. Ko ima mogućnost, može svojim kunićima na livadi koja nije blizu prometnica i koja ne služi kao šetalište pasa sakupljati svježu travu i bilje - to smiju dobivati u neograničenim količinama i smije im uvijek biti dostupno. Npr. maslačak, djetelina, stolisnik, kiselica, kopriva (prije davanja pustiti da malo uvene), mrtva kopriva. Najbolje nabaviti neku knjigu o bilju sa slikama kako biste bili sigurni koje bilje berete. Iako je livada najprirodnija hrana za kuniće, na početku uvijek početi sa malim količinama, kunići loše podnose promjene u prehrani. Ne berite ništa za što niste sigurni je li za kuniće otrovno.
No naravno nemaju svi takvu mogućnost, pogotovo u gradovima. Tada se može davati sijeno, koje bez obzira dajemo li svježe sa livade ili ne, uvijek mora biti dostupno u neograničenim količinama. Sijeno mora biti kvalitetno, i sasvim je normalno da kunići pojedu samo oko 50% sijena, dok se ostatak mora uvijek zamijeniti novim, jer kunići selektiraju iz sijena što im odgovara. Nikako ih se ne smije tjerati da pojedu svo sijeno prije nego im se da novo.
Osim sijena i bilja sa livade kunići jedu i svježe povrće i voće. Upravo po zimi i ako se ne daje ništa sa livade može im se davati lišće raznog povrća u većim količinama (barem 2 puta dnevno kontrolirati, baciti staro i dati svježe). Kod kunića koji nisu navikli na takvu ishranu,i koji još dobivaju kupovnu hranu, promjenu treba polako napraviti, ne odjednom. Kupovnu hranu pomalo sve manje dok se potpuno ne izostavi, a količinu svježe hrane polako povećavati, i svaku novu vrstu povrća, voća i bilja uvijek na početku dati samo mali komadić i gledati je li sve u redu sa probavom. Ako dođe do proljeva i sl., tu vrstu povrća više ne davati. Ako je sve u redu, polako se može povećavati količina. Kasnije se onda može u većim količinama davati: lišće mrkve i peršina, lišće rotkvice , radič, razne salate, kineski kupus, rukola.
Od ostalog povrća, ali ne u velikim količinama može im se davati: mrkva, korijen peršina, pastrnjak, komorač, korabica, krastavac, paprika, čičoka, tikvica.
Smiju, nakon polaganog navikavanja i ako ga dobro podnose, u manjim količinama jesti i razne vrste kelja.
Također su poželjne i razne vrsta bilja. Omiljeno, zdravo bilje i idealno za početak je npr. bosiljak, peršin, maslačak, kopar. Smiju ga dobivati u neograničenim količinama (ako su navikli na takvu ishranu.
I voće im se smije davati, no ne u velikim količinama i ne prečesto, npr. jabuke, kruške, jagode, trešnje, kivi, grožđe, tu i tamo komadić banane.
Lišće i grane nešpricanog drveća je odlično davati - i za zube, a i protiv dosade, time se mogu dosta dugo zabavljati. Najbolje su grane nešpricanog drveta jabuke ili kruške, a može i vrbe, ribiza, bukve, smreke, lješnjaka, hrasta...
Kupovna hrana iz pet shopova je nepotrebna i štetna. U svakom pet shopu vam u ruke stave neku gotovu hranu za kuniće. Ta hrana sadrži uglavnom žitarice, a žitarice nemaju što tražiti u želucima kunića, osim eventualno male količine zimi za kuniće koji žive vani. Osim toga, hrana je i šarena, lijepo obojana, tako da je ugodna za oko. A kunići ju vole, to je činjenica. Upravo tu i je trik. Da bi mogli zaraditi, hrana mora dobro izgledati i kunići ju moraju voljeti. No, nažalost, to nema veze s onim što kunići trebaju. Naravno da im takva hrana neće odmah naškoditi, ali dugoročno je štetna za njihov probavni trakt. Osim toga, vrlo je zasitna pa kunići jedu premalo sijena ili svježe hrane, a sijeno je vrlo važno za zube koji se time troše (njihovi zubi neprekidno rastu), kao i za probavu. Najbolje je štedjeti novce i umjesto da ih dajete pet shopovima za hranu i razne nezdrave poslastice (koje često sadrže šećer i jogurt, tj. mlijeko, a kunići su biljojedi, mlijeko zaista nema što tražiti u njihovim želucima), opskrbite ih svježom hranom i kvalitetnim sijenom, tome će se jednako tako veseliti. Može im se davati i malo sušenog povrća i bilja umjesto uobičajene gotove hrane, kao poslasticu (npr. kupovne poslastice iz sušenog povrća i bilja).
Kunići reagiraju prilično osjetljivo na česte promjene prehrane pa je najbolje vidjeti što im najbolje odgovara i onda to davati, bez čestih promjena.
Svježu vodu moraju uvijek imati.
Razmislite prije udomljavanja kunića.
Držanje kunića možda nije tako jednostavno. Barem ne u početku. Ali jednom kada se međusobno razumiju i vole, kada imaju dnevni ritam hranjenja, dovoljno prostora itd., bit će predivni kućni ljubimci. Kunići nisu životinje za maženje kao mačka ili pas i to se mora poštivati. To ne umanjuje užitak u posmatranju – kada se međusobno čiste, kada leže zajedno, kada trče i skaču, kada su nestašni, kada jedu... A s dovoljno strpljenja, oni će sami doći vama. Ako još imate i neku poslasticu za njih, ne možete se obraniti od njih, popnu se u krilo i žicaju baš kao psi. Kad dobiju poslasticu, odjure. Eto, takvi su kuniči. Ima ih i koji se više vole maziti, svaki kunić je poseban.
Ako razmišljate o nabavi kunića, razmislite imate li zaista uvjete za njih. Možete li im pružiti ono što trebaju? I ako nabavljate kuniće, učinite to više radi njih nego radi sebe. Pružite im dobar dom, pružite im život u kojem im sloboda života u prirodi neće previše nedostajati.
Kuniće često nazivamo 'zečevima', ali oni to nisu. Pitomi kunići potiču od divljeg kunića. Zečevi se od kunića u građi razlikuju po tome što zečevi imaju duže zadnje noge, duže uši i užu glavu. Kunići žive u grupama, zečevi ne. Zečevi žive u nastambama iznad, a kunići ispod zemlje. Zečevi se ne mogu držati kao kućni ljubimci.
Društvene životinje
Kunići društvene životinje i moraju se držati barem dva kunića.Barem bi trebalo.... Idealno je uzeti ženku i kastriranog mužjaka. Ako mužjak nije kastriran, treba ga kastrirati. Do 12. sedmice života može se obaviti tzv. rana kastracija. Time se izbjegava šest sedmica u kojima mužjak i ženka nakon kastracije (ako je ova obavljena nakon 12. sedmica života mužjaka kada je on već postao spolno zreo) moraju još biti odvojeni. To je vrlo važno jer u tih šest sedmoca nakon kastracije još uvijek može doći do oplodnje. Najbolje vrijeme za kastraciju je deseta sedmica života.
Dvije ženke možete eventualno zajedno držati ako se odmalena poznaju. Ženke se često međusobno ne podnose, iako, naravno, ima iznimki.
Dva mužjaka zajedno nije preporučljivo držati, a ako nisu ni kastrirani, može doći do međusobnih borbi koje rezultiraju teškim ozljedama ili čak smrću. I tu ima iznimki, ako su kastrirani.
Ukoliko imate dvije ženke koje se ne podnose, često pomaže ako udomite kastriranog mužjaka koji će unijeti mir u grupu. No, ako tek nabavljate kuniće i pitate se što je najbolje, najmanje problema ćete imati s jednom ženkom i jednim kastriranim mužjakom.
Smještaj
Važna pretpostavka pravilnog držanja kunića je prostor, mogućnost kretanja.
Kunići ne spadaju u kavez. Potrebno je najmanje 3-4 kvadratna metra prostora za
2 kunića - ako je grupa sa više njih, onda naravno i više prostora. Naime,
kunići obožavaju trčati, skakati, kretati se, i općenito su znatiželjni, a
kavez im ne nudi mogućnost za išta od toga. Zato je najpametnije jednostavno
ograditi jedan dio sobe. Na taj način im možete pružiti onoliko prostora koliko
trebaju, a vaši kablovi i namještaj su zaštićeni. Ako ste kablove i sve ostalo
što od njih nije sigurno ili je za njih opasno na drugi način zaštitili, možete
ih pustiti da hodaju i po cijelom stanu.
Kuniće koji će živjeti tijekom cijele godine vani morate negdje u maju,
odnosno kada se zemlja preko noći više ne smrzava, staviti van. I nakon toga ih
više ne stavljati unutra. Oni će dobiti zimsku dlaku i tako će moći biti i preko
zime vani. Samo moraju imati mjesto koje je uvijek suho i zaštićeno od vjetra,
a ljeti i od sunca, i dovoljno mjesta. I tu vrijedi pravilo o najmanje dva
kvadratna metra po kuniću.
Društvene životinje
Kažu da se pojedinačno držanje naziva mučenjem i to s razlogom. Kunić ne može biti sretan kad je sam, barem ne dugoročno. Nijedan čovjek nije u stanju kuniću kroz čitav život nadomjestiti nekoga njegove vrste. Čovjek ne govori jezik kunića (kunići se uglavnom sporazumijevaju pokretima), čovjek ne može čistiti kunića (kunići se jako rado međusobno čiste), ne može se s njim maziti na način kao što se maze dva kunića, a osim toga – čak i da ste 12 sati na dan neprekidno uz svojega kunića, on je još uvijek ostalih 12 sati sam – a kunići su noćne životinje, aktivne od sumraka nadalje, tako da su najaktivniji upravo u vrijeme dok čovjek spava. Budite svjesni da nikada nije dobro za kunića ako ga držite samog.
Društveni odnosi među kunićima
Važno je znati kako 'sprijateljiti' dva kunića koji se ne poznaju.
Najvažnija pravila su sljedeća: neutralni teren gdje ni jedan od njih još nije bio; ne prekidati sprijateljavanje, čak ni po noći, jer se tako svakim prekidanjem stvaraju nove agresije koje svaki dan iznova moraju 'riješiti'; ne sprijateljavati u kavezu, jer to im je premalo prostora; staviti hranu na nekoliko mjesta i omogućiti kunićima skrivanje s dva izlaza. Ne prekidati kada se kunići međusobno natjeravaju i kada leti dlaka. To je normalno. Kunići imaju strogo određenu hijerarhiju i moraju odrediti tko će od njih biti 'šef'. Naravno, obvezno prekinuti ih treba jedino u slučaju da dođe do ozbiljnih borbi i krvi, a do toga će najvjerojatnije jedino doći ako nema dovoljno mjesta kako bi se izbjegavali ako se ne slažu. Kunići, kao i ljudi, sami biraju tko im se sviđa, a tko ne. Znakovi da su uspješno sprijateljeni: sjede ili leže jedan do drugoga, opušteno. Čiste jedan drugome uši. Jedu zajedno. To može biti već za par sati, no ne treba odustati ako traje dulje, pa čak i ako traje par sedmica.
IshranaZa patuljaste i srednje velike kuniće, do ca. 3 kg. Ukoliko je probava već oštećena, moguće je da kunić neće moći jesti neke vrste povrća koje bi zdrav kunić bez problema jeo.
Postoje dva tipa ishrane kunića bez kupovne hrane. Jedan je davanje kvalitetnog sijena koje čini 80 % ishrane uz dodatak svježeg voća, povrća i bilja, te eventualno sušenog povrća i voća kao poslastice. U tom slučaju je svježa hrana ograničena i daje se kao dodatak.Drugi tip je davanje svježe hrane u neograničenim količinama, dok je sijeno dodatak. Ovaj drugi tip možda nije baš idealan za početnike.
Najprirodnjia hrana za kuniće bi bila svježa livada, uključujući travu i razno bilje, te lišće i grane, kao i listovi raznog povrća. Ko ima mogućnost, može svojim kunićima na livadi koja nije blizu prometnica i koja ne služi kao šetalište pasa sakupljati svježu travu i bilje - to smiju dobivati u neograničenim količinama i smije im uvijek biti dostupno. Npr. maslačak, djetelina, stolisnik, kiselica, kopriva (prije davanja pustiti da malo uvene), mrtva kopriva. Najbolje nabaviti neku knjigu o bilju sa slikama kako biste bili sigurni koje bilje berete. Iako je livada najprirodnija hrana za kuniće, na početku uvijek početi sa malim količinama, kunići loše podnose promjene u prehrani. Ne berite ništa za što niste sigurni je li za kuniće otrovno.
No naravno nemaju svi takvu mogućnost, pogotovo u gradovima. Tada se može davati sijeno, koje bez obzira dajemo li svježe sa livade ili ne, uvijek mora biti dostupno u neograničenim količinama. Sijeno mora biti kvalitetno, i sasvim je normalno da kunići pojedu samo oko 50% sijena, dok se ostatak mora uvijek zamijeniti novim, jer kunići selektiraju iz sijena što im odgovara. Nikako ih se ne smije tjerati da pojedu svo sijeno prije nego im se da novo.
Osim sijena i bilja sa livade kunići jedu i svježe povrće i voće. Upravo po zimi i ako se ne daje ništa sa livade može im se davati lišće raznog povrća u većim količinama (barem 2 puta dnevno kontrolirati, baciti staro i dati svježe). Kod kunića koji nisu navikli na takvu ishranu,i koji još dobivaju kupovnu hranu, promjenu treba polako napraviti, ne odjednom. Kupovnu hranu pomalo sve manje dok se potpuno ne izostavi, a količinu svježe hrane polako povećavati, i svaku novu vrstu povrća, voća i bilja uvijek na početku dati samo mali komadić i gledati je li sve u redu sa probavom. Ako dođe do proljeva i sl., tu vrstu povrća više ne davati. Ako je sve u redu, polako se može povećavati količina. Kasnije se onda može u većim količinama davati: lišće mrkve i peršina, lišće rotkvice , radič, razne salate, kineski kupus, rukola.
Od ostalog povrća, ali ne u velikim količinama može im se davati: mrkva, korijen peršina, pastrnjak, komorač, korabica, krastavac, paprika, čičoka, tikvica.
Smiju, nakon polaganog navikavanja i ako ga dobro podnose, u manjim količinama jesti i razne vrste kelja.
Također su poželjne i razne vrsta bilja. Omiljeno, zdravo bilje i idealno za početak je npr. bosiljak, peršin, maslačak, kopar. Smiju ga dobivati u neograničenim količinama (ako su navikli na takvu ishranu.
I voće im se smije davati, no ne u velikim količinama i ne prečesto, npr. jabuke, kruške, jagode, trešnje, kivi, grožđe, tu i tamo komadić banane.
Lišće i grane nešpricanog drveća je odlično davati - i za zube, a i protiv dosade, time se mogu dosta dugo zabavljati. Najbolje su grane nešpricanog drveta jabuke ili kruške, a može i vrbe, ribiza, bukve, smreke, lješnjaka, hrasta...
Kupovna hrana iz pet shopova je nepotrebna i štetna. U svakom pet shopu vam u ruke stave neku gotovu hranu za kuniće. Ta hrana sadrži uglavnom žitarice, a žitarice nemaju što tražiti u želucima kunića, osim eventualno male količine zimi za kuniće koji žive vani. Osim toga, hrana je i šarena, lijepo obojana, tako da je ugodna za oko. A kunići ju vole, to je činjenica. Upravo tu i je trik. Da bi mogli zaraditi, hrana mora dobro izgledati i kunići ju moraju voljeti. No, nažalost, to nema veze s onim što kunići trebaju. Naravno da im takva hrana neće odmah naškoditi, ali dugoročno je štetna za njihov probavni trakt. Osim toga, vrlo je zasitna pa kunići jedu premalo sijena ili svježe hrane, a sijeno je vrlo važno za zube koji se time troše (njihovi zubi neprekidno rastu), kao i za probavu. Najbolje je štedjeti novce i umjesto da ih dajete pet shopovima za hranu i razne nezdrave poslastice (koje često sadrže šećer i jogurt, tj. mlijeko, a kunići su biljojedi, mlijeko zaista nema što tražiti u njihovim želucima), opskrbite ih svježom hranom i kvalitetnim sijenom, tome će se jednako tako veseliti. Može im se davati i malo sušenog povrća i bilja umjesto uobičajene gotove hrane, kao poslasticu (npr. kupovne poslastice iz sušenog povrća i bilja).
Kunići reagiraju prilično osjetljivo na česte promjene prehrane pa je najbolje vidjeti što im najbolje odgovara i onda to davati, bez čestih promjena.
Svježu vodu moraju uvijek imati.
Razmislite prije udomljavanja kunića.
Držanje kunića možda nije tako jednostavno. Barem ne u početku. Ali jednom kada se međusobno razumiju i vole, kada imaju dnevni ritam hranjenja, dovoljno prostora itd., bit će predivni kućni ljubimci. Kunići nisu životinje za maženje kao mačka ili pas i to se mora poštivati. To ne umanjuje užitak u posmatranju – kada se međusobno čiste, kada leže zajedno, kada trče i skaču, kada su nestašni, kada jedu... A s dovoljno strpljenja, oni će sami doći vama. Ako još imate i neku poslasticu za njih, ne možete se obraniti od njih, popnu se u krilo i žicaju baš kao psi. Kad dobiju poslasticu, odjure. Eto, takvi su kuniči. Ima ih i koji se više vole maziti, svaki kunić je poseban.
Ako razmišljate o nabavi kunića, razmislite imate li zaista uvjete za njih. Možete li im pružiti ono što trebaju? I ako nabavljate kuniće, učinite to više radi njih nego radi sebe. Pružite im dobar dom, pružite im život u kojem im sloboda života u prirodi neće previše nedostajati.
Primjedbe
Objavi komentar