Kunić-mini ovnoliki kunić- inteligentni, pitomi, dragi i veseli ljubimci.
Kunić-mini ovnoliki kunić-
inteligentni, pitomi, dragi i veseli ljubimci.
Mnogi greškom kunića nazivaju zecom no on to nije. Zec ima
duže noge, posebno zadnje, dosta duže uši i izduljeniju njuškicu. Kunići žive u grupama dok kod zečeva to nije slučaj.
Postoji više
desetina vrsta koje se dijele na velike, srednje i male,
odnosno na one kratkodlake i one dugodlake. Među velikim pasminama najpoznatiji
je orijaški kunić koji se može javiti u sivosmeđoj, čeličnoj, crnoj, bijeloj,
žutoj i činčila boji. Može težiti više od 8 kilograma. Od srednjih su
najpopularniji engleski ovnoliki i
novozelandski dok među malima nalazimo, između ostalog, ruskog, holandskog i
hermelina. Nemaju bitnije razlike u
ponašanju osim što će oni veći konzumirati nešto veću količinu hrane.
Kunić je, inače, vrlo čista životinja i nema nikakav miris,
čistiji od mačke. Brzo ćete ga naučiti obavljati nuždu na jednom mjestu, a
vidjet ćete i da dobar dio vremena provode čisteći se. Linjaju se svaka tri
mjeseca i tada je poželjno redovno ih četkati. Osim što će tako vaš ljubimac
ljepše izgledati, spriječit ćete ga da proguta preveliku količinu svoje dlake
koju ne može probaviti pa to može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema.
Zato, četku redovno u ruke. Kunić će uživati, a vi ćete spasiti njegovo
zdravlje.
Inače, kunići su noćne životinje pa očekujte da će veći dio
dana provesti mirno, dremuckajući. Obožavaju maženje i vole kada se s njima
razgovara pa im svakako nastojte posvetiti što je moguće više pažnje.
Komunikativne su životinjice i jako se vole igrati. Morate računati da su po
egocentričnosti slični mačkama
pa očekujte da će biti vrlo uporni ukoliko zaključe da nisu dobili dovoljno
pažnje od vas. Osim što će vam pokušati skočiti u krilo i gurati se u vas
njuškicom, moguće je i da će u stanu namjerno napraviti nekakvu nezgodu kako bi
vas kaznili jer se niste dovoljno njima bavili.
Kunić je vrlo zabavan kućni ljubimac no
zahtijeva puno pažnje i posebno sofistiranu brigu kada je u pitanju njegova ishrana i njega krzna. Kao i svaki drugi ljubimac, kod djece može potaknuti
osjećaj lične odgovornosti i brige, a vama će takođe sigurno uljepšati život.
Smještaj- morate odlučiti želite li kunića držati u
kavezu ili ćete ga pustiti da slobodno skakuće. Ukoliko se odlučite isključivo
za kavez - što je opcija koja će se
vašem ljubimcu manje svidjeti - pobrinite se da bude dovoljno prostran i da u
njemu ima dovoljno mjesta za njegovu vodu i hranu te za igru. U slučaju da ste
odlučili pustiti kunića da slobodno skakuće, ipak bi bilo dobro prije nego što
ga pustite u istraživanje kuće provesti neke prventivne mjere. Sklonite sve kablove jer postoji opasnost da bi
ih mogli izgristi, a morate se i potruditi uvježbati ga da svoju nuždu obavlja
samo na jednom, za njega predviđenom mjestu. U slučaju da se vaš kunić tek
navikava na slobodno kretanje stanom, dobro bi bilo da to čini samo pod vašim
nadzorom, a da dok je sam kod kuće ipak bude u kavezu kako ne bi po povratku u
vlastiti dom naišli na nepopravljivi nered. Ako ga vodite izvan kuće, u
prirodu, budite vrlo oprezni. Psi mu mogu ozbiljno nauditi, čak i smrtno, a ni
mačke nisu za kuniće potpuno bezopasne. Zbog toga svog kunića u prirodi uvijek
strogo držite na oku.
Kuniće nije pametno
držati u društvu drugih vrsta životinja ali se preporučuje da uz sebe ima
pripadnika svoje vrste, i to suprotnog pola. Kunić koji živi sam vrlo je
nesretan, a drug u njegovoj blizini pomoći će mu i oko održavanja vlastite
higijene. Kunići se obožavaju međusobno
čistiti i taj simpatičan ritual predstavlja važan dio njihovih života.
Spoj kunića muškog i
ženskog pola može vrlo lako rezultati potomstvom pa stoga dobro razmislite o
opciji kastracije prije nego dobijete pravu malu vojsku kunića u kući.
Kunić mora uvijek imati
dostupnu svježu vodu i kvalitetno sijeno. Ukoliko vam je ovo prvo iskustvo s
tom životinjicom nastojte joj u početku organizovati ishranu tako da se oko 80 posto onog što
pojede sastoji upravo od sijena, a postepeno dodajte svježu hranu. Kunić će,
naravno, najsretniji biti ukoliko dobije priliku skakutati na livadi i na njoj
pojesti travu, maslačke i djetelinu, a ukoliko zbog života u gradu takvu
mogućnost nemate dobro bi bilo da naberete takvo bilje za njega no pritom
pazite da u početku hranite malim količinama jer kunići jako teško podnose
nagle promjene u prehrambenim navikama. Isto vrijedi i za povrće poput mrkve,
peršina, lišća korabica i rotkvica, radiča, cikorije i raznih vrsta zelene
salate te za voće poput banana, jagoda, krušaka, trešanja i grožđa. Savjetujemo
da im prilikom uvođenja bilo koje vrste hrane prvo date samo mali komadić,
čekate da vidite kako će njegov probavni sustav reagovati i tek ako vidite da je sve u redu, postepeno
uvodite nešto veće količine te hrane no nemojte nikada pretjerati. Također,
proučite literaturu o kunićima ili se savjetujte sa stručnjakom kako svom
ljubimcu ne bi dali hranu koja je za njega otrovna. Mrkvu je dobro da jedu samo u vrlo
ograničenim količinama jer u suprotnome mogu imati ozbiljnih želučanih
tegoba.
Porijeklom su iz jugozapadne Europe (Pirenejski poluotok) i
sjeverozapadne Afrike. Prvi su ih pripitomili Rimljani. Postoji mnogo vrsta, a
ovnolikog mini kunića priznalo je Britansko vijeće zečeva 1994. godine kao novu
vrstu mini kunića maksimalne težine do 1,6 kg.
Ovnoliki mini kunići nisu navikli na život u prirodi jer od uvijek žive među ljudima. Obzirom da je riječ o plahim životinjama, s njima se treba postupati nježno i s ljubavlju. Vole da se maze i drže u krilu.
Životni vijek im je oko 7-14 godina.
Kunići se u stanu mogu držati u kavezu, ali mogu biti i
cijelo vrijeme slobodni. Ukoliko ih čuvate u kavezu on ne bi trebao biti manji
od 60 x 60 cm. Kavez je bolja opcija jer u njemu može imati svoj mir kad god
poželi.
Na dno kaveza najbolje je staviti slamu ili piljevinu. Za kućne ljubimce možete nabaviti i gotovu stelju za kuniće. Kunić voli mekane površine (trava, tepih...). Ukoliko kunić boravi izvan kaveza, treba obratiti pažnju na kablove te otrovne biljke. U kavez mu stavite i igračke kako mu ne bi bilo dosadno. Kunići bolje podnose hladnoću nego vrućinu. Ne smiju biti na propuhu. Dno kaveza uvijek mora biti suho.
Vole da se maze i
bilo bi dobro da se od malih nogu što više drže u rukama ili u krilu. S njima treba postupati nježno i s ljubavlju. Ne vole
da se podižu za uši ili kožu iza vrata,
nego jednom rukom ispod donjeg dijela tijela, a drugom ispod prsa. Uvijek
moraju imati oslonac, jer se tako osjećaju sigurnije.
Kunići najviše vole jesti sijeno. Osim toga, kuniću se dnevno treba davati i svježe povrće i bilje (mrkva, listovi brokule, kelj, blitva, trava, maslačak...). Vole i voće, ali im ga treba davati u malim količinama (kriške jabuke, kruške, banane, breskve, šljive...). Kunići jedu i gotovu mješavinu sjemenki koja se može kupiti u specijaliziranoj trgovini za kućne ljubimce. Osim hrane, podjednako je važno da uvijek imaju svježe vode. Vrlo je bitno da Vaš kunić ima uvijek grančice (jabuke ili lješnjaka) na koje će "trošiti" zube.
NE davati čokoladu i slatkiše,
kupus, cvjetaču, špinat, svježi kruh, rajčicu i krumpir.
Razmnožavanje:
Kunići su vrlo društvene životinje i
vole živjeti u paru. Ukoliko imate par kunića i nemate ih namjeru razmnožavati
trebali bi ih kastrirati/sterilizirati. Sterilizirani/kastrirani kunići ujedno
su i pitomiji.
Ženka nosi mladunce 28 - 31 dan, a u
jednom okotu na svijet može donijeti do 8 mladunaca. Rađaju se goli i slijepi.
Ženka doji do 3 sedmice.
Primjedbe
Objavi komentar