KUNIĆI-DIVNE MAZE-njihov život i suživot.

KUNIĆI-DIVNE MAZE-njihov život i suživot.

Ako razmišljate o nabavi kunića, razmislite imate li zaista uslove za njih. Možete li im pružiti ono što trebaju.

Možda možete udomiti par kunića koje neko više ne želi ili ne može imati. I ako nabavljate kuniće, učinite to više radi njih nego radi sebe. Pružite im dobar dom, pružite im život u kojem im sloboda života u prirodi neće previše nedostajati.

Držanje kunića  nije tako jednostavno. Barem ne u početku. Ali jednom kada se međusobno razumiju i vole, kada imaju dnevni ritam hranjenja, dovoljno prostora itd., bit će predivni kućni ljubimci. Toliko su slatki.Kunići nisu životinje za maženje kao mačka ili pas i to se mora poštovati. To  ne umanjuje užitak da ih obožavate posmatrati – kada se međusobno čiste, kada leže zajedno, kada trče i skaču, kada su nestašni, kada jedu... A s dovoljno strpljenja, oni će sami doći k vama.  Sjednem ili legnte na pod i oni uvijek znatiželjno dođu.  Ako još imate i neku poslasticu za njih, ne moguće se obraniti od njih, popnu  se u krilo i žicaju baš kao psi. Kad dobiju poslasticu, odjure. Eto, takvi su. Ima ih i koji se više vole maziti, svaki kunić je poseban.

Smještaj

Vrlo važna pretpostavka pravilnog držanja kunića je prostor, mogućnost kretanja. Kunići ne spadaju u kavez. Potrebno je najmanje 3-4 kvadratna metra prostora za 2 kunića - ako je grupa sa više njih, onda naravno i više prostora. Naime, kunići obožavaju trčati, skakati, kretati se, i uopšte su znatiželjni, a kavez im ne nudi mogućnost za išta od toga. Zato je najpametnije jednostavno ograditi jedan dio sobe. Na taj način im možete pružiti onoliko prostora koliko trebaju, a vaši kablovi i namještaj su zaštićeni. Ako ste kablove i sve ostalo što od njih nije sigurno ili je za njih opasno na drugi način zaštitili, možete ih pustiti da hodaju i po cijelom stanu.

Kuniće možete, ako imate kuću i vrt, bez problema držati i vani. Samo pazite na sljedeće: prostor mora biti dobro osiguran i ograđen da ne mogu pobjeći (kunići jako dobro kopaju, a mogu i visoko skočiti). Osim toga mora biti siguran i da druge životinje ne mogu ući. Zbog ptica grabljivica bi morao biti i natkriven.

Kuniće koji će živjeti tijekom cijele godine vani morate negdje u maju, odnosno kada se zemlja preko noći više ne smrzava, staviti van. I nakon toga ih više ne stavljati unutra. Oni će dobiti zimsku dlaku i tako će moći biti i preko zime vani. Samo moraju imati mjesto koje je uvijek suho i zaštićeno od vjetra, a ljeti i od sunca, i dovoljno mjesta. I tu vrijedi pravilo o najmanje dva kvadratna metra po kuniću.

Važno je znati da su kunići društvene životinje i mora  se držati barem dvoje. Idealno je uzeti ženku i kastriranog mužjaka. Ako mužjak nije kastriran, treba ga  kastrirati. Do 12. sedmice života može se obaviti tzv. rana kastracija. Time se izbjegava šest sedmica u kojim mužjak i ženka nakon kastracije (ako je ova obavljena nakon 12. sedmica života mužjaka kada je on već postao polno zreo) moraju još biti odvojeni. To je vrlo važno jer u tih šest sedmica nakon kastracije još uvijek može doći do oplodnje. Najbolje vrijeme za kastraciju je deseta sedmica života.

Dvije ženke možete eventualno zajedno držati ako se odmalena poznaju. Ženke se često međusobno ne podnose, iako, naravno, ima izuzetaka.

Dva mužjaka zajedno nije preporučljivo držati, a ako nisu ni kastrirani, može doći do međusobnih borbi koje rezultiraju teškim ozljedama ili čak smrću. I tu ima izuzetaka, ako su kastrirani.

Ukoliko imate dvije ženke koje se ne podnose, često pomaže ako udomite kastriranog mužjaka koji će unijeti mir u grupu. No, ako tek nabavljate kuniće i pitate se što je najbolje, najmanje problema ćete imati s jednom ženkom i jednim kastriranim mužjakom.

Pojedinačno držanje naziva se mučenjem i to s razlogom. Kunić ne može biti sretan kad je sam, barem ne dugoročno. Nijedan čovjek nije u stanju kuniću kroz čitav život zamijeniti nekoga njegove vrste. Čovjek ne govori jezik kunića (kunići se uglavnom sporazumijevaju pokretima), čovjek ne može čistiti kunića (kunići se jako rado međusobno čiste), ne može se s njim maziti na način kao što se maze dva kunića, a osim toga – čak i da ste 12 sati na dan neprekidno uz svojega kunića, on je još uvijek ostalih 12 sati sam – a kunići su noćne životinje, aktivne od sumraka nadalje, tako da su najaktivniji upravo u vrijeme dok čovjek spava. Budite svjesni da nikada nije dobro za kunića ako ga držite samog.

Važno je znati kako 'sprijateljiti' dva kunića koji se ne poznaju.

Najvažnija pravila su sljedeća: neutralni teren gdje ni jedan od njih još nije bio; ne prekidati sprijateljavanje, čak ni po noći, jer se tako svakim prekidanjem stvaraju nove agresije koje svaki dan iznova moraju 'riješiti'; ne sprijateljavati u kavezu, jer to im je premalo prostora; staviti hranu na nekoliko mjesta i omogućiti kunićima skrivanje s dva izlaza. Ne prekidati kada se kunići međusobno natjeravaju i kada leti dlaka. To je normalno. Kunići imaju strogo određenu hijerarhiju i moraju odrediti ko će od njih biti 'šef'. Naravno, obvezno prekinuti ih treba jedino u slučaju da dođe do ozbiljnih borbi i krvi, a do toga će najvjerovatnije jedino doći ako nema dovoljno mjesta kako bi se izbjegavali ako se ne slažu. Kunići, kao i ljudi, sami biraju ko im se sviđa, a ko ne. Znakovi da su uspješno sprijateljeni: sjede ili leže jedan do drugoga, opušteno. Čiste jedan drugome uši. Jedu zajedno. To može biti već za par sati, no ne treba odustati ako traje duže, pa čak i ako traje par sedmica.

SUŽIVOT KUNIĆA
Potreba za društvom duboko je ukorijenjena u kunićima. Bez obzira koliko vi bili pažljivi i vremena provodili s njima, ne možete im zamijeniti društvo pripadnika njihove vrste.
Kunići koji žive zajedno nikada se ne udaljavaju previše jedan od drugoga. Međusobno stalno komuniciraju, ne toliko pomoću zvukova, koliko s raznim pokretima. Briga za dva ili tri kunića jednostavnija je nego za jednog. Činit će manje nepodopuštenih radnji, bit će sretniji, neće im biti dosadno i bolje će komunicirati sa ljudima. Nažalost, nesterilizirani odn. nekastrirani kunići ne mogu biti zajedno, bez obzira na pol (agresivno ponašanje, razmnožavanje). Čak i kod onih kod kojih je taj zahvat obavljen, početno upoznavanje može biti vrlo teško, ali jednom kada se sprijatelje postaju nerazdvojni. Prijateljstvo može biti toliko snažno da, ako jedan ugine, drugi se od tuge može razboljeti.
Najbolje se slažu mužjak i ženka, ali i parovi istog pola mogu postati dobri prijatelji. Najidealnije je kada bi u isto vrijeme nabavili dva mlada kunića. Ako već imate jednog kojem bi htjeli omogućiti društvo, proces upoznavanja može teći na različite načine. Najčešći oblik ponašanja je da isprva iskazuju nepovjerenje jedan prema drugome. Ponekad prođu sedmice prije nego utvrde ko je "gazda" u kući i sklope istinsko prijateljstvo. Rijeđe će to biti "ljubavi na prvi pogled", a ponekad može doći do vrlo žestoke tučnjave.

KAKO UPOZNATI I SPRIJATELJITI KUNIĆE
Izbor partnera
Kod izbora partnera treba voditi računa o karakteru životinja, te da se oni međusobno nadopunjuju. Veličina kunića nije toliko bitna - kunići različitih pasmina i veličina (od patuljastih do orijaša) mogu biti vrlo skladni i dobri partneri. Dva, po karakteru vrlo dominantna kunića teško će biti dobri partneri. Isto tako dva vrlo pokorna kunića mogu biti problematični partneri zbog nedostatka vođe.
Izbor partnera za grupu od dva kunića:
Najbolja kombinacija partnera su ženka i kastrirani mužjak. Ta kombinacija je najprirodnija i vrlo stabilna. Takvi parovi se češće ljube, maze i međusobno čiste, nego što to čine parovi istih polova.
Odrasle ženke su najčešće vrlo dominantne, zbog čega bi trebalo izabrati mužjaka koji je stariji ili barem jednako star kao i ženka. Starija ženka koja brani svoj teritorij može lako ozlijediti mlađeg mužjaka. Držanje nekastriranog mužjaka sa jednom ženkom, problematično je ne samo zbog neželjenog podmlatka, već i stoga što će nekastrirani mužjak konstantno tlačiti ženku, teće ona biti izložena stalnom stresu. Zbog toga mužjak treba biti kastriran i onda kada je ženka sterilizirana.
Dva mužjaka ili dvije ženke su moguća kombinacija, ali je vjerovatnoća mala, da takva veza bude stabilna duže vremena. U takvim kombinacijama parova, prednost može biti ako su partneri od rođenja zajedno. Kastraciju odnosno sterilizaciju takvih parova, i to oba partnera, treba izvršiti što ranije. Zbog svega ovoga, ako je ikako moguće izaberite muško-ženski par.
Izbor partnera za grupe od tri i više kunića:
Kod većih grupa iskustva se dosta razlikuju i teško je dati jedan konkretan savjet. Mirnije grupe su one sa jednakim brojem mužjaka i ženki. Veće probleme ne pokazuju ni one grupe gdje je nešto veći broj mužjaka od ženki. Iskustva su pokazala da što je veći broj ženki u grupi, da se problemi, u vidu sukoba među ženkama, češće pojavljuju.
Ako već imate skladan par ili skladnu grupu kunića, uvijek postoji opasnost, da se dovođenjem novog člana (ili para), poremete skladni odnosi u postojećoj zajednici. Zato izbjegavajte dovođenje novih partnera jednom skladnom paru ili grupi kunića. No, ako imate par ili grupu, gdje odnosi nisu dobri, dovođenje novog partnera može popraviti postojeću situaciju (npr novi mužjak među dvije neskladne ženke). 

STAROST PARTNERA

Prijateljstva se najlakše stvaraju što su kunići mlađi. Kunići stari do 4 mjeseca vrlo lako će se sprijateljiti. Stariji kunići se takođe mogu sprijateljiti, ali to onda ne ide tako jednostavno. Mlađi kunići mogu se sa starijima također dobro slagati, ali jednoj bakici može biti fizički naporno, igrati se sa nekim ko joj može biti unuk, a unuku može biti dosadno sa bakicom koja bi se samo odmarala. Nije poželjno sprijateljavati kuniće mlađe od 4 mjeseca sa jednim starim kunićem koji do sada nije imao partnera. Bebe se teško mogu suprotstaviti starijim i iskusnijim kunićima, koji ih lako mogu ozlijediti.
Karantena
Karantena podrazumjeva da su kunići odvojeni odnosno da borave u različitim prostorijama. Novi kunić bi trebao provesti u karanteni 2 sedmice, a ako mu je porijeklo nepoznato (npr. našli ste ga u parku) onda 4 sedmice. U tom razdoblju intenzivno kontrolirajte novog kunića (oči, nos, kuglice, krzno) da ne pokazuje znakove bolesti. Bilo bi dobro na početku razdoblja karantene odnijeti kuglice na analizu, te ako nalaz to pokaže, napraviti terapiju protiv parazita.
Mjesto za upoznavanje
Najvažnije od svega jeste upoznavanje u prostoriji koja ni jednom kuniću nije poznata. Što je prostorija veća, to bolje (6 kvadrata bi trebao biti minimum). Neutralni teren zato, da niti jedan kunić nema potrebu nešto braniti. Što veći prostor zato, da se ima gdje pobjeći, sakriti i odmoriti se, kad dođe do sukoba. Na premalom prostoru upoznavanje može biti previše stresno. Stres i strah u malom prostoru prisiljava kuniće na zbližavanje, ali isto tako ih može prisiliti na još žešću svađu. U malom prostoru nemaju mogućnosti na polagano zbližavanje, već se moraju odmah izboriti za svoju dominaciju. Ako vaš kunić već cijeli stan smatra svojim, zamolite nekog vašeg prijatelja da upoznavanje obavite u njegovom stanu. Ako to nije moguće, možete pokušati ženku dovesti na prostor mužjaka, ali nikada nemojte mužjaka dovesti ženki na njen teritorij. Ženke puno izraženije brane svoj teritorij od mužjaka.
Prostor u kojem se vrši upoznavanje ne smije imati nikakvih slijepih "ulica" ili kutova iz kojih se ne može pobjeći. Jedan kunić nikada ne smije osjetiti da je stjeran u ugao iz kojega nemože pobjeći drugom kuniću. Vrlo poželjno je da podloga nije klizava, kako kunići ne bi proklizavali u zavojima. U tom prostoru se ne smije nalaziti nikakav kavez ili kućica koja nema barem dva ulaza i to na suprotnim stranicama. Tuneli u kojima se kunići nemogu mimoići, takođe nisu poželjni. Za svakog kunića mora postojati barem po jedno skrovište, sa po barem 2 ulaza, još bolje 4, na suprotnim stranicama. To možete najbolje napraviti od velikih kartonskih kutija na kojima izrežete 4 ulaza (velike kartonske kutije). U tim skrovištima se jedan kunić može privremeno opustiti i odmoriti, te na taj način izbjeći stalni sukob sa drugim kunićem. Ovakav način upoznavanja traje nešto duže, ali je za kuniće puno manje stresan od upoznavanja na malom prostoru gdje ćete pustiti životinje da se tuku dok se ne umore. 

Iskustvo je pokazalo, da je najbolje da se budući partneri do trenutka upoznavanja ne gledaju i ne njuškaju, odnosno da je najbolje da se nalaze u različitim prostorijama. Kunići po prirodi, kod ulaska u novo društvo, moraju dokazivanjem dominacije odrediti svoju poziciju u tom društvu. To oni žele odrediti čim  prvi puta dođu blizu. Međutim ako su fizički odvojeni (svako u svom kavezu, koji se nalaze jedan pored drugoga) to im neće biti moguće, pa će se agresivnost - u vidu želje za dokazivanjem - sakupljati za trenutak kada ih ogradica ne bude djelila.
Ponekad ima kunića sa izraženo poremećenim socijalnim ponašanjem. Takvo ponašanje može biti uzrok preranog odvajanja od majke i braće, dug samački život ili zlostavljanje od ljudi ili nekih drugih životinja. Kod takvih kunića može ponekad pomoći, da nove partnere za početak upoznaje kroz ogradu iz kaveza u kojem boravi. No takvi kunići su ipak izuzetak.
Ne znači da metoda kavez pored kaveza i njuškanje kroz ogradu ne može biti uspješna. Nakon puno sedmica njuškanja kroz ogradu i oni ratoborni kunići će reći - ne mogu više ovako, dosta mi je svega i baš me briga ko će biti šef - oni će se jednostavno predati. No ipak je bolje kunićima pronaći odgovarajućeg partnera, nego na ovaj način na zajednički život prisiljavati kuniće koji se ne podnose.
Nikada nemojte kuniće upoznavati u jednom kavezu. U kavezu jedan kunić može lako stjerati drugog u kut, a kunić koji se osjeti stjeranim u kut i ugroženim neće birati sredstva za odbranu. U takvim okolnostima je ozbiljna tučnjava već unaprijed programirana, a to sigurno ne želite vašim kunićima.
Pripreme
Za upoznavanje kunića trebate  rezervisati dovoljno vremena. Najbolje jedan cijeli vikend ili barem dva slobodna dana. Obavezno  nađite pomoćnika. Samo u dvoje možete dovoljno brzo reagovati ako dođe do ozbiljne tučnjave, a dok jedan pazi drugi može skuhati kavu. Pripremite  neko sredstvo za dezinfekciju rana (npr.rivanol) ukoliko dođe do ozlijeda. Dobro će vam doći deblje rukavice, ako će iz klinča trebati razdvojiti "ratnike" - to nikako nemojte činiti golim rukama.
U pripremljeno mjesto za upoznavanje  prije samog puštanja, postavite finog zelenila, nešto poslastica i posvuda hrpice sijena. U prezahtjevnim okolnostima, kunići će početi jesti, a mljevenje sijena među zubićima djeluje smirujuće (otprilike kao da su si zapalili cigaretu). Ne zaboravite na posudice ili pojilice s vodom - budući partneri će sigurno i ožedniti. 

Utrljavanje mirisa jednog kunića u krzno drugog nije pokazalo neke posebne prednosti, tako da se time ne morate zamarati. Nikako nemojte upotrebljavati parfeme ili neke sprejeve. Osim što sadrže alkohol i druge za kuniće otrovne stvari, mirisi ih iritiraju, što samo može povećati agresivnost. 

Upoznavanje
Kuniće pustite istovremeno u pripremljeni prostor. Nakon toga dolazi najčešće do neke od slijedećih situacija:
-Ljubav na prvi pogled - Kunići se međusobno njuškaju, počinju se međusobno lizati uši i lice.
-Često se na početku ne događa ništa - kunići se prave kao da ne primjećuju jedan drugoga. Svako je u jednom kutku, nešto njuška, obilježava, jede ili čak nezainteresirano leži.
-Kunići se u početku međusobno mirno njuškaju oko lica i oko guze. Kada se jedan kunić okrene, drugi ga kratko natjerava. Natjeravanje može biti praćeno ispuštanjem zvukova sličnih roktanju ili zujanju, te pokušajima naskakivanja.
-Kunići iznenada napadnu jedan drugog i počinju se međusobno loviti
-Starosjedioc lovi novog kunića, čupa ga za dlaku, postavlja se nakostriješene dlake ispred njega i pokušava ga naskočiti.
-Novi kunić bježi, pokušava se braniti ili sakriti
-Novi kunić napada i pokušava pokazati dominaciju
Kad-tad će prilikom upoznavanja dominantni kunić pokušati naskočiti (zajahati) onog manje dominantnog. To se može desiti odmah, ali i tek nakon nekoliko dana. Takvo ponašanje je sasvim normalno i nije razlog za zabrinjavanje. Treba napomenuti da naskakivanje nije samo osobina mužjaka, već to podjednako tako rade i ženke.
Ne mješajte se u sukob makar vam djeluje opasan i dlaka leti okolo. Kunići moraju na taj način razjasniti svoju poziciju u budućoj vezi. Ta faza upoznavanja može trajati nekoliko sati do nekoliko dana. U tom vremenu kunići se često natjeravaju, sjede u svojim skrovištima i odmaraju, pa se onda ponovno natjeravaju.
Vlasnici su najčešće uznemireni kad vide da dlaka leti okolo, jer misle da je to posljedica ugriza. U najvećem broju slučajeva kunićima dlaka ispada već od samog stresa i to u većim količinama. To se događa kod upoznavanja i bez da se dva kunića međusobno dodirnu. Znate i sami da su vam kod veterinara pune ruke dlake, kao i vaša odjeća, iako se kunić baš tada uopće ne linja - to je za njih stresna situacija i jednostavno im opada dlaka. Ukoliko se prilikom upoznavanja nalaze još i u fazi linjanja, dlaka će im otpadati već kod samog trčanja.
Tek ukoliko  kunići nanose ozbiljne ozljede ili su se zajedno stopili u jednu divlju kuglu i niti jedan ne želi popustiti, tako da postoji opasnost od krvavih ugriza, tada ih morate odmah razdvojiti. To nikada ne činite golim rukama. Upotrijebite rukavice ili neki ručnik. Idući dan pokušajte ponovno sa upoznavanjem.
Inače, za vrijeme upoznavanja kunići će pojačano označavati prostor zapišavanjem i kuglicama, no nakon uspješno obavljenog upoznavanja ta "neurednost" će ih proći.

Upoznavanje je uspjelo
Dok god (bilo to češće ili samo povremeno) dolazi do međusobnih napada i natjeravanja, kunići moraju ostati u tom neutralnom prostoru. Kad ste jednom započeli proces upoznavanja, nemojte kuniće više odvajati.
Kada se kunići u tom neutralnom prostoru za upoznavanje, jedan cijeli dan dobro slažu, zajedno jedu, leže jedan pored drugoga, međusobno se ližu i čiste, može se reći da je upoznavanje uspjelo. Tek tada ih možete pustiti da šeću po ostalom dijelu stana (koji je starosjediocu već poznat).
Zajedno izvan neutralnog terena
Obzirom da je izvan neutralnog terena vaš kunić starosjedioc već obilježio prostor, prije zajedničkog puštanja novog para u taj prostor, bilo bi ga poželjno temeljno oprati vodom sa dodatkom octa. Također postavite tamo jedno novo skrovište i rasporedite hranu na nekoliko mjesta. Tek tada pustite kuniće u taj ostatak sobe, stana ili ako žive vani, vanjskog prostora. Tamo prvo pustite novog kunića da se upozna sa rasporedom stvari (namještaja, skrovišta i ostalog) koji je starosjediocu već poznat. Tek nakon toga pustite tamo i starosjedioca. Može se desiti da će na tom, starosjediocu već od prije poznatom prostoru, ponovno tu i tamo doći do nekog sukoba. U pravilu to nisu ozbiljni sukobi i situacija se brzo smiruje. Smatra se da je prijateljstvo potpuno sklopljeno, tek kada se kunići jedan duži period dobro slažu, međusobno ližu i čiste, te opušteno leže jedan pored drugog. Do tada može proći više dana, ali i nekoliko sedmica.
Problemi
Ako se kunići očito ne podnose i često dolazi do krvavih tučnjava, razdvojite ih kompletno barem na 2 sedmice, u različite prostorije da se ne mogu ni njušiti ni vidjeti. Ako upoznavanje ni nakon toga ne uspije, smatra se da ti partneri jednostavno nisu jedno za drugo - moramo razumjeti da životinje, kao ni ljudi, nemogu biti baš sa svakim prijatelji.
Ako se mužjaci prekasno kastriraju može doći do toga da se i nakon kastracije počnu tući i da  se moraju razdvojiti. U tom slučaju pričekajte sa ponovnim upoznavanjem 8 do 10 sedmica nakon kastracije kako bi se hormoni smirili i kunići opustili. Do tada kunići trebaju biti u odvojenim prostorijama. 

Česte greške vlasnika

Za vlasnike je upoznavanje sigurno nova, uzbudljiva i napeta situacija, pa se zbog toga i griješi, a što često produžuje ili čak spriječava jedno upoznavanje
Nepravilna skrovišta i postojanje slijepih "ulica" - sve kućice i ostala skrovišta moraju imati barem 2 ulaza, inače postaju klopke. Jedan kunić uvijek mora moći pobjeći drugome i ne smije se nikada osjetiti stjeranim u kut iz kojega ne može pobjeći. Za svakog kunića mora postojati bar po jedno skrovište gdje mogu uhvatiti predah.
Mjesto za upoznavanje nije dobro izabrano - nikada ne puštajte da se kunići upoznaju u jednom kavezu ili prostoru koji starosjedioc smatra svojim. Kunići, a pogotovo ženke, imaju jaku potrebu braniti svoj teritorij od pridošlica. U jednom kavezu, bez obzira na njegovu veličinu, upoznavanje najčešće završava u krvavim tučnjavama.
Sažaljenje nad kunićima i prekid upoznavanja - sažaljenje je možda jedan od najvećih problema. Vlasnik koji voli svoje životinje, teško podnosi da se one međusobno tuku i da ponižena životinja u stresu i hrpi otpale dlake sjedi u nekom kutu. Puno vlasnika tada prekida upoznavanje da bi se ovaj poniženi kunić mogao oporaviti od drugog dominantnijeg. To je onda fatalna greška, jer kunići nemogu do kraja uspostaviti hijerarhiju, pa se kod ponovnog pokušaja upoznavanja sve ponavlja iz samog početka. Takvi prekidi mogu u najgorem slučaju dovesti i do propasti sklapanja novog prijateljstva, jer u tom periodu kad  se odvoje emocije samo kuhaju i čekaju da se isprazne kod ponovnog puštanja zajedno. Takođe, dok upoznavanje ne završi, kuniće nemojte odvajati niti preko noći. Nekako  morate organizovati dežurstva.
Krivi izbor partnera - često se pokušava stvoriti par od dvije ženke kako bi se izbjegli troškovi kastracije. Par od dvije cure funkcionira vrlo rijetko i na kraju se obje cure moraju sterilizirati. Par od dva mužjaka može funkcionisati samo do početka polne zrelosti. Nakon toga se moraju razdvojiti. Polno zreli nekastrirani mužjaci nikada ne smiju boraviti zajedno. U društvu od dva mužjaka moraju obavezno i jedan i drugi biti kastrirani, inače će uvijek postojati mogućnost međusobne kastracije.

Zaključak
Jedno upoznavanje može trajati i nekoliko sedmica. Ne zaboravite da je to u interesu kunića koji će biti sretniji ako imaju  društvo još jednog kunića. Kada upoznavanje za ljude i izgleda okrutno: Kunići nisu uvijek ljupka i bezazlena stvorenja za maženje koje mi rado želimo imati. Oni naravno pokazuju puno ljubavi međusobno jedni prema drugima, ali tek kada su prijatelji. Novo pridošli kunići moraju se međusobno upoznati i sporazumjeti na njihov način - to ponekad nama izgleda divlje, ali to je jednostavno njihov način upoznavanja koji trebamo prihvatiti.
Ako se kunići doista nikako ne mogu sporazumjeti, što je rijedak slučaj, trebate pokušati sa drugim partnerom. Zbog toga se je dobro dogovoriti sa vlasnikom ili uzgajivačem od kojeg uzimate novog kunića, da ga eventualno možete vratiti, ako pokušaj stvaranja novog prijateljstva sa vašim postojećim kunićem ne uspije.

Ishrana

Podloga-drveni peleti,  piljevinu lako razbacaju i ne upija baš, zna im se i za repić i nogice zalijepit pa im smeta pošto su oni jako čiste životinje. 

Postoje dva tipa ishrane kunića bez kupovne hrane. Jedan je davanje kvalitetnog sijena koje čini 80 % ishrane uz dodatak svježeg voća, povrća i bilja, te eventualno sušenog povrća i voća kao poslastice. U tom slučaju je svježa hrana ograničena i daje se kao dodatak.

Drugi tip je davanje svježe hrane u neograničenim količinama, dok je sijeno dodatak. Ovaj drugi tip možda nije baš idealan za početnike i zato ću se treba ograničiti na ishranu sijenom uz dodatak svježega voća.

Najprirodnjia hrana za kuniće bi bila svježa livada, uključujući travu i razno bilje, te lišće i grane, kao i listovi raznog povrća. Ko ima mogućnost, može svojim kunićima na livadi koja nije blizu prometnica i koja ne služi kao šetalište pasa sakupljati svježu travu i bilje - to smiju dobivati u neograničenim količinama i smije im uvijek biti dostupno. Za početak npr. maslačak, trputac (i kopljasti i široki), djetelina, tratinčice, stolisnik, kiselica, kopriva (prije davanja pustiti da malo uvene), mrtva kopriva. Najbolje nabaviti neku knjigu o bilju sa slikama kako biste bili sigurni koje bilje berete. Iako je livada najprirodnija hrana za kuniće, na početku uvijek početi sa malim količinama, kunići loše podnose promjene u ishrani. I oprez sa otrovnim biljem, ne berite ništa za što niste sigurni je li za kuniće otrovno.

Nemaju svi takvu mogućnost, pogotovo u gradovima. Tada se može davati sijeno, koje bez obzira dajemo li svježe sa livade ili ne, uvijek mora biti dostupno u neograničenim količinama. Sijeno mora biti kvalitetno, i sasvim je normalno da kunići pojedu samo oko 50% sijena, dok se ostatak mora uvijek zamijeniti novim, jer kunići selektiraju iz sijena što im odgovara. Nikako  se ne smije tjerati da pojedu svo sijeno prije nego im se da novo.

Osim sijena i bilja sa livade kunići jedu i svježe povrće i voće. Upravo po zimi i  ako se ne daje ništa sa livade može im se davati lišće raznog povrća u većim količinama (barem 2 puta dnevno kontrolisati, baciti staro i dati svježe). OPREZ: kod kunića koji nisu navikli na takvu ishranu, koji eventualno još dobivaju kupovnu hranu, promjenu treba polako napraviti, ne odjednom. Kupovnu hranu pomalo sve manje dok  se potpuno ne izostavi, a količinu svježe hrane polako povećavati, i svaku novu vrstu povrća, voća i bilja uvijek na početku dati samo mali komadić i gledati je li sve u redu sa probavom. Ako dođe do proljeva i sl., tu vrstu povrća više ne davati. Ako je sve u redu, polako se može povećavati količina. Kasnije se onda može u većim količinama davati: lišće mrkve i peršina, lišće korabice, lišće rotkvice (same rotkvice ne, preljute su), radič, razne salate (kristalka, endivija, matovilec - kod salata najbolje odstraniti vanjske listove zbog pesticida), cikorija, kineski kupus, rukola.

Od ostalog povrća, ali ne u velikim količinama može im se davati: mrkva, korijen peršina, pastrnjak, komorač, korabica, krastavac (oprez, u većim količinama može uzrokovati mekanu stolicu ili proljev), paprika, čičoka, tikvica.

Smiju, nakon polaganog navikavanja i ako ga dobro podnose, u manjim količinama jesti i razne vrste kelja. 

Takođe su poželjne i razne vrsta bilja. Omiljeno, zdravo bilje i idealno za početak je npr. bosiljak, peršin, maslačak, kopar. Smiju ga dobivati u neograničenim količinama (ako su navikli na takvu ishranu, ne odnosi se na kuniće koji dobivaju uglavnom kupovnu hranu).

Oprezno, ima biljaka koje su za njih otrovne – takođe, i ukrasne sobne biljke koje bi im trebale biti izvan dohvata. 

I voće im se smije davati, no ne u velikim količinama i ne prečesto, npr. jabuke, kruške, jagode, trešnje, kivi, grožđe, tu i tamo komadić banane.

Lišće i grane nešpricanog drveća je odlično davati - i za zube, a i protiv dosade, time se mogu dosta dugo zabavljati. Najbolje su grane nešpricanog drveta jabuke ili kruške, a može i vrbe, ribiza, bukve, smreke, lješnjaka, hrasta...

Kupovna hrana iz pet shopova je nepotrebna i štetna.  U  pet shopu vam u ruke stave neku gotovu hranu za kuniće. Ta hrana sadrži uglavnom žitarice, a žitarice nemaju što tražiti u želucima kunića, osim eventualno male količine zimi za kuniće koji žive vani. Osim toga, hrana je i šarena, lijepo obojena, tako da je ugodna za oko. A kunići je vole, to je činjenica. Upravo tu i je trik. Da bi mogli zaraditi, hrana mora dobro izgledati i kunići je moraju voljeti. No, nažalost, to nema veze s onim što kunići trebaju. Naravno da im takva hrana neće odmah naškoditi, ali dugoročno je štetna za njihov probavni sustav. Osim toga, vrlo je zasitna pa kunići jedu premalo sijena ili svježe hrane, a sijeno je vrlo važno za zube koji se time troše (njihovi zubi neprekidno rastu), kao i za probavu. Najbolje je štedjeti novce i umjesto da ih dajete pet shopovima za hranu i razne nezdrave poslastice (koje često sadrže šećer i jogurt, tj. mlijeko, a kunići su biljojedi, mlijeko zaista nema što tražiti u njihovim želucima), opskrbite ih svježom hranom i kvalitetnim sijenom, tome će se jednako tako veseliti. Može im se davati i malo sušenog povrća i bilja umjesto uobičajene gotove hrane, kao poslasticu (npr. kupovne poslastice iz sušenog povrća i bilja).

Kunići reagiraju prilično osjetljivo na česte promjene ishrane pa je najbolje vidjeti što im najbolje odgovara i onda to davati, bez čestih promjena.

Svježu vodu moraju uvijek imati.