Ovnoliki Mali kunići- pitomi, dragi, veseli, inteligentni-Mali skakutavi četvoronošci.
Ovnoliki Mali kunići- pitomi, dragi, veseli, inteligentni-Mali skakutavi četvoronošci.
Mali srebrni (Kleine Silber - Little Silver)
Ovnoliki kunić je rasa velikih kunića, mada postoji i patuljasti
ovnoliki kunić, koji je manji rastom. Prepoznatljiv
je po tome što su mu uši spuštene, pored obraza skroz do zemlje.
Vrlo je lep i umiljat kunić, po svom temperamentu, tako da se može
držati i kao kućni ljubimac.
Boje ovnolikih kunića mogu biti raznovrsne, dozvoljen je u svim čistim bojama kao i ovnoliki šarac.
Oblik tela je valjkast, zbijen i masivan. Vrat kratak i jak. Noge kratke i stabilne.
Ovnoliki kunić uši spušta do svoje 8 nedelje starosti, primjerci koji spuste uši već sa 15 dana se smatraju vrhunski ovnoliki kunići. Ovnoliki kunić se može ukrštati sa drugim rasama kunića vodeći računa samo da zbog svoje veličine se pari sa većim rasama. Tako ukršteni kunići mogu imati jedno uvo podignuto. Uglavnom ako se kunići drže za izložbe obavezno je da budu čistokrvni i prvoklasni primjerci.
Njega ovnolikih kunića se sastoji od redovnog čišćenja kaveza jer pošto su mu uši spuštene i često se vuku po zemlji mogu lako da se inficiraju šugom ili nekim drugim parazitima. Pošto je ovnoliki teška rasa kunića nije preporučljivo držati ga na žičanoj podlozi jer će dobiti žuljeve. Najbolja je drvena podloga, od nekog mekog drveta prostrta slamom.
Pod pojmom patuljasti kunići se smatraju svi kunići koji kao odrasle jedinke ne prelaze težinu od 2 kg.
Najpoznatija rasa patuljastih kunića je Holandski patuljasti kunić. Pored te rase poznate rase su i lavlja glava, patuljasti ovnoliki, patuljasti rex kunić i hotot kunić.
Patuljasti kunići se najčešće drže kao kućni ljubimci zbog svoje male veličine, samim tim zbog manje potrošnje hrane i manjim zahtijevima u pogledu veličine kaveza za smeštaj. Što se ishrane tiče patuljasti kunići imaju iste potrebe u pogledu vrsta hrane kao i sve ostale vrste kunića.
U pet šopovima često zna da se desi da se kao patuljasti kunići prodaju i kunići koji samo dijelom vode porijeklo od patuljastog kunića. Pa mogu da izrastu mnogo više nego što bi vlasnik pretpostavio. Pored toga oni mogu izrasti i veći od predviđene veličine i zbog same činjenice da se preobilno hrane.
Neke karakteristike odraslih jedinki patuljastih kunića-ženka ima 4 bradavice, obično koti 4-5 mladunaca. Skotnost traje isto kao i kod drugih rasa . Mogu se pariti sa navršenih 5 mjeseci. Polno zreli su i ranije ali ih treba pustiti da se dovoljno razviju, da se ne dobiju patuljasto patuljaste jedinke.
Mali
ovnoliki (Kleine Widder - Mini Lop)
Težina
od 2,5 - 3,5 kg (idealno oko 3,15 kg). Zbijenog, širokog i
valjkastog tijela. Kratka glava, neznatan vrat, kratke i snažne
noge. Gusto krzno srednje dužine dolazi u svim bojama. Poželjan je
plaštasti izgled, tj. glava, ramena, leđa i stražnji dio tamniji
od ostatka tijela. Uši potkovastog oblika vise sa strane, dužine
30-36 cm mjereno od vrha do vrha, preko glave.
Mali srebrni (Kleine Silber - Little Silver)
Težina
od 2 do 3,25 kg (idealno oko 2,7 kg). Tijelo lagano zbijeno, slično
divljem kuniću. Glava je kratka i široka. Krzno je kratko, sjajno i
glatko, a dolazi u crnoj, plavoj, žutoj, havana i smeđecrvenoj
boji. Srebrnkasti izgled daju bijeli vrhovi dlaka. Uši su kratke,
uspravne i dobro obrasle.
Holandski
(Hollander - Dutch)
Težina
od 2 - 3,25 kg (idealno oko 2,6 kg). Tijelo je skladno, kratko i
zbijeno. Glava debela, a vrat neznatan. Krzno je kratko, gusto i
mekano. Boje su jasno razgranične, a dozvoljene su sve čiste boje:
crno-bijela, plavo-bijela, sivo-bijela, žuto-bijela, havana-bijela
itd. Uši su uspravne i iste boje kao i glava.
Opaljeni
(Loh - Tan)
Težina
od 2-3,25 kg (idealno oko 2,65). Kratko, zbijeno tijelo, dobro
zaokruženo. Debela, kratka glava sa slabo uočljivim vratom. Krzno
je meko, kratko i debelo, a karakteristična je opaljena boja,
posebno na ušima, obrazima, nosnicama, oko očiju i s donje strane
tijela. Takođe, opaljeni vrhovi dlake na bočnim stranama. Uši su
kratke, uspravne, stoje zajedno i jako su obrasle.
Ruski
(Russen - Himalavan)
Težina
od 1,75-3 kg (idealno oko 2,35 kg). Tijelo je skladno i vitko. Glava
je kratka, a nogice nježne. Uši su dobro obrasle i uspravne, drže
se zajedno. Krzno je kratko, debelo i svilenkasto. Temeljna boja je
bijela sa maskom na ušima, nogama i repu, te oko usana, a može biti
crna ili plava.
Mala
Činčila (Kleinchinchilla - Little Chinchilla)
Težina
od 2 - 3,25 kg (idealno oko 2,6 kg). Tijelo je skladno i simetrično,
glava kratka, široka i zbijena, uši su kratke i dobro obrasle.
Krzno je srednje dužine, čvrsto i mekano, sa sjajnom pokrovnom
dlakom. Dolazi u svijetlopepeljasto sivoj boji sa plavkastim
odsjajem, uši su crno obrubljene. Crni šatirung rasprostranjen je
po cijelom tijelu, a najviše po leđima. Rep je crn sa sivobijelom
dlakom, a sa unutarnje strane bijel kao trbušna boja Engleski
ovnoliki (Englische
Widder
- English Lop)
Težina od 3,5-5,25 kg (idealno 4,75 kg). Najizraženije su ogromne viseće uši koje, mjereno preko glave od vrha do vrha uha, mogu dostiči i preko 65cm. Tijelo je nježnije i vitikije u odnosu na ostale ovnolike vrste, a zadnji dio tijela visok. Krzno je gusto i srednje dužine, a dozvoljeno je u svim kombinacajima boja osim u srebrnoj.
Težina od 3,5-5,25 kg (idealno 4,75 kg). Najizraženije su ogromne viseće uši koje, mjereno preko glave od vrha do vrha uha, mogu dostiči i preko 65cm. Tijelo je nježnije i vitikije u odnosu na ostale ovnolike vrste, a zadnji dio tijela visok. Krzno je gusto i srednje dužine, a dozvoljeno je u svim kombinacajima boja osim u srebrnoj.
Hototski
(Hotot - Hotot)
Težina
od 3,5 - 5 kg (idealno oko 4,25 kg). Tijelo je dugačko, valjkastog
oblika. Glava je snažna, uši stoje uspravno i zajedno, dobro su
obrasli. Krzno je mekano i srednje dužine, a dolazi u potpuno
bijeloj boji. Oči su crno uokvirene.
Kalifornijski
(Kalifornier - Californian)
Težina
je od 3 - 5 kg (idealno oko 4,25 kg). Tijelo je kratko i zbijeno,
glava kratka i snažna, a noge široko postavljene. Uši su uspravne,
ne preduge. Krzno je srednje dugačko, a dolazi u bijeloj boji sa
crnim oznakama na nosu, ušima, nogama i repu. Oči su crvene.
Svileni
(Satin Kaninchen - Satin)
Težina
od 2,5 do 4 kg (idealno oko 3,25 kg). Tijelo je simetrično, glava
široka i velika. Krzno je gusto i mekano, dlaka debljine 2,5-3cm
dolazi u boji slonovače, crnoj, plavoj, havana, crvenoj, sijamskoj i
drugim. Uši su uspravne i dobro obrasle.
Aljaska
(Alaska - Alaska)
Težina
od 2,5 - 4,25 kg (idealno 3,25 kg). Tijelo je snažno, zbijeno i
valjkasto, a glava kratka i široka. Krzno je gusto i mekano, donja
boja je tamnoplava, a pokrovna dlaka je crna i sjajna. Oči su
tamnosmeđe, a uši proporcionalne i uspravne.
Zecoliki
(Hasen - Hare)
Težina
od 2,5 do 4,25 kg (idealno oko 3,75 kg). Sličan je poljskom zecu,
dugačkog, ispruženog i visokostojećeg tijela. Glava je duguljasta,
a uši gusto obrasle i crno obrubljene. Rep je dug. Krzno je kratko i
gusto. Pokrovna boja je vatreno lisičastocrvena, crno šatirana. Sa
donje strane su svjetliji. Oči su smeđe.
Havana
(Havanna - Havana)
Težina
od 2 - 3,25 kg (idealno oko 2,75 kg). To je elegantan kunić sa
čvrstim i zaobljenim tijelom. Glava je široka i okrugla, a uši
male i kratke, stoje uspravno i zajedno. Krzno je gusto i meko, a
dolazi u pokrovnoj tamnosmeđoj boji, na stopalima zagasitijoj. Donja
boja je sivo-plava. Oči su smeđe.
Rex
(Rex - Rex)
Težina
od 2,5 do 5 kg (idealno oko 4 kg). Tijelo je lagano ispruženo i
skladno. Noge su snažne i ravne, a glava duguljasta s širokim
čelom. Uši su uspravne. Krzno je kratko, gusto i meko, a dolazi u
mnogobrojnim bojama: crvekastosmeđa, ružićastoplatinasta,
plavosiva, dalmatiner, trikolor - bijelo, crno, crvenožuto,
jednobojni - crni, plavi, bijeli, činčila, žuti itd...
Japanski
(Japaner - Harlequin)
Težina
od 2,75- 4,5 kg. Tijelo je valjkasto sa širokim prsima, a glava
snažna. Uši su uspravne i dobro obrasle. Krzno je kratko i gusto, a
posebnu osobinu ovoj vrsti daju boje. To su dvobojni kunići, crne i
žute do crvenožute boje. Jedno uho je crno, drugo crvenožuto, sa
jasnom linijom, obrnuto rastavljeni po sredini glave. Od vrata crtež
je pnovno obrnut. Od lopatica prema nazad crtež je prugast. Kunić
treba imati najmanje četiri jasno ograničena polja.
Veliki
srebrni - Francuski srebrni ( Champagne De Argent - French Silver)
Težina
od 4-5,5 kg (idealno oko 4.75 kg). Jedna od najstarijih vrsta.
Elegantan kunić, harmoničnog, zaobljenog i valjkastog tijela.
Skladne uspravne uši, dobro obrasle, snažne noge i glava sa
izraženim čelom. Poludugo krzno je gusto, a dolazi u
plavkasto-bjeličasto posrebrenoj boji koja je jednolična po cijelom
tijelu. Uši, njuška, rep i noge mogu biti malo tamniji. Oči su
smeđe. Karakteristično za ovu vrstu je da mijenja boju dlake. Kao
mali potpuno su crni, a kako rastu mijenjaju boju u lijepu srebrnu.
Burgundski
( Burgunder - Creme d'Argent)
Težina
od 3,5-5 kg (idealno oko 4,25 kg). Tijelo je snažno, zbijeno i
skladno, sa dobro zaokruženim stražnjim dijelom. Uši su uspravne,
dobro obrasle i skladne u odnosu na tijelo. Krzno je gusto i vrlo
fino, a dolazi u toploj narančastosivoj boji koja je jednolična po
cijelom tijelu. Trbuh, brada, unutranja strana repa i očni kolutovi
su nešto svjetliji. Oči su smeđe.
Velika
Činčila (Grolkhinchilla - Big-Chinchilla)
Težina
od 3,5 do 5,5 kg (idealno oko 4,75 kg). Izrazito živahan kunić,
velikog, valjkastog, mišićavog i zbijenog tijela. Glava je dobro
razvijena, široka, a uši mesnate i dobro obrasle. Krzno je gusto,
srednje dužine, sa debelom poddlakom. Dolazi u svijetlopepeljasto
sivoj boji sa plavkastim odsjajem, uši su crno obrubljene. Crni
šatirung rasprostranjen je po cijelom tijelu, a najviše po leđima.
Rep je crn sa sivobijelom dlakom, a sa unutarnje strane bijel kao
trbušna boja.
Lisičasti
(Fuchs / Fox)
Težina
od 2,5 do 4 kg (idealno oko 3,1 kg). Ovo su dražesni kunići
zbijenog i snažnog tijela, širokih prsa i zadnjeg dijela tijela.
Glava je kratka sa snažnim i obraslim ušima. Krzno je gusto, a
dlaka duga 5-7 cm. Glava, uši i noge su normalno dlakave. Za razliku
od angora, dlaka nije vunasta i ne mora se šišati. Pokrov bez
valovitosti naglašava lisičji karakter krzna. Dolaze u mnogim
bojama: bijela sa crvenim i plavim očima, crna sa tamnosmeđim
očima, plava sa tamnoplavom poddlakom i plavosivim očima, havana sa
smeđe-crvenim očima, feh (vjeveričasta) sa sivoplavim očima, žuta
sa smeđim očima, srebrna i činčila u svim nijansama. Boja po
tijelu jednolična, samo po trbuhu malo zagasita.
Boje ovnolikih kunića mogu biti raznovrsne, dozvoljen je u svim čistim bojama kao i ovnoliki šarac.
Oblik tela je valjkast, zbijen i masivan. Vrat kratak i jak. Noge kratke i stabilne.
Ovnoliki kunić uši spušta do svoje 8 nedelje starosti, primjerci koji spuste uši već sa 15 dana se smatraju vrhunski ovnoliki kunići. Ovnoliki kunić se može ukrštati sa drugim rasama kunića vodeći računa samo da zbog svoje veličine se pari sa većim rasama. Tako ukršteni kunići mogu imati jedno uvo podignuto. Uglavnom ako se kunići drže za izložbe obavezno je da budu čistokrvni i prvoklasni primjerci.
Njega ovnolikih kunića se sastoji od redovnog čišćenja kaveza jer pošto su mu uši spuštene i često se vuku po zemlji mogu lako da se inficiraju šugom ili nekim drugim parazitima. Pošto je ovnoliki teška rasa kunića nije preporučljivo držati ga na žičanoj podlozi jer će dobiti žuljeve. Najbolja je drvena podloga, od nekog mekog drveta prostrta slamom.
Pod pojmom patuljasti kunići se smatraju svi kunići koji kao odrasle jedinke ne prelaze težinu od 2 kg.
Najpoznatija rasa patuljastih kunića je Holandski patuljasti kunić. Pored te rase poznate rase su i lavlja glava, patuljasti ovnoliki, patuljasti rex kunić i hotot kunić.
Patuljasti kunići se najčešće drže kao kućni ljubimci zbog svoje male veličine, samim tim zbog manje potrošnje hrane i manjim zahtijevima u pogledu veličine kaveza za smeštaj. Što se ishrane tiče patuljasti kunići imaju iste potrebe u pogledu vrsta hrane kao i sve ostale vrste kunića.
U pet šopovima često zna da se desi da se kao patuljasti kunići prodaju i kunići koji samo dijelom vode porijeklo od patuljastog kunića. Pa mogu da izrastu mnogo više nego što bi vlasnik pretpostavio. Pored toga oni mogu izrasti i veći od predviđene veličine i zbog same činjenice da se preobilno hrane.
Neke karakteristike odraslih jedinki patuljastih kunića-ženka ima 4 bradavice, obično koti 4-5 mladunaca. Skotnost traje isto kao i kod drugih rasa . Mogu se pariti sa navršenih 5 mjeseci. Polno zreli su i ranije ali ih treba pustiti da se dovoljno razviju, da se ne dobiju patuljasto patuljaste jedinke.
Savjeti
za vlasnike kako patuljastih tako i drugih kunića:
Kunići vole
čokoladu i čokolada im se može davati povremeno u manjim
količinama. Čak se i preporučuje ženkama odmah nakon što se
okote dati parče čokolade da se što brže oporave.
Ako želite da
izbJegnete da vas kunića ogrebe dok ga nosite uhvatite ga za krzno
na leđima, odmah iza ušiju i podižite ih drugom rukom odi+ozdo
ispod. Nikako za uši. Biće mirni i to ih uopšte ne boli.
Kunići su jako
uredna stvorenja i čak i ako se ne uče prirodno imaju potrebu da
nuždu vrše na jednom mijestu. Ako su u zatvorenom prostoru
(ograđenom) najčešće najdalje od mijesta gdje leže. To ne važi
za polno zrele mužjake jer oni vole svojom mokraćom da obelježavaju
teritoriju.
Kunićima je u stanu
potrebno osigurati sigurno i mirno mjesto u kojem će se osjećati
zaštićeno. Kavez s plastičnim dnom, smješten u uglu prostorije,
najprihvatljivije je rješenje. Kavez se lako čisti i održava,
kunić će ga prihvatiti jer će mu tu biti hrana, voda i skrovište.
Na dno je potrebno prostrijeti piljevinu. U kavez staviti zdjelicu
za zrnatu hranu, a za vodu je dobro postaviti pojilicu. One na kraju
cjevčice imaju metalnu kuglicu. Kunić potiskuje takvu kuglicu
njuškom i voda ističe. Pojilica je dobro rješenje jer voda ne
curi, ostaje čista, možete u nju dodavati vitaminske dodatke ili
eventualno lijek kada je potrebno. U nastambu možete smjestiti i
kućicu, igračke ili drvenu daščicu za penjanje. Veličina
nastambe za patuljastog kunića zavisi o tome koliko često će biti
pušten i slobodno se kretati. Kavez dimenzija 60x40 dovoljan je ako
će u njemu životinja jesti i spavati. Kunići uživaju u kretanju,
istraživanju i igri, pa ih je važno što više puštati. Ako to
niste u mogućnosti, svakako potražite kavez većih dimenzija (barem
100x50).
Danas je poznato
preko 100 vrsta kunića različitih boja i kombinacija. Njihova
težina se kreće od 0,7 kg do 8 kg.
Vrste kunića se
kategoriziraju po veličini, pa među patuljaste kuniće ubrajamo
(orjentaciono) pet vrsta - koje susrećemo u preko 40 različitih
boja: Hermelin, Patuljasto obojeni, Patuljasto ovnoliki, Patuljasti
rex te Patuljasti lisičasti. Teški su od 0,7 do 1,5 kg.
Slijedeća grupa po
veličini su mali (mini) kunići čija težina se kreće od 1,5 kg do
2,5 kg.
Vrste su: Mali
ovnoliki, Mali srebrni, Holandski, Opaljeni, Ruski te Mala činčila
(to nije činčila, već samo naziv za ovu vrstu kunića).
Patuljasti kunići
Patuljasti kunići
se dijele na: hermelin kunić, patuljasti obojeni kunić, patuljasti
ovnoliki kunić, patuljasti rex kunić i patuljasti lisičasti kunić.
Razlikuju se po boji i teksturi krzna, a težina im varira do 2 kg.
Oni su vrlo pitomi,
dragi, veseli, inteligentni i vole društvo ljudi te kao i sve druge
životinje zahtjevaju u određenoj mjeri brigu i njegu i ne mogu
samostalno preživjeti u prirodi.
Mali skakutavi
četveronošci, patuljasti kunići, sve su traženija konkurencija
najomiljenijim kućnim ljubimcima - psima, mačkama, pticama,
ribicama...
Kunića je mnogo
vrsta, od patuljastih, uglavnom teških oko 1,5 kilograma, do
orijaša, težih i više od 10 kilograma. Žive i desetak godina.
U prodavaonicama
kućnih ljubimaca prodaju se uglavnom najmanje, patuljaste vrste -
hermelin, obojeni, ovnoliki, lisičasti i rex. Na početku je
upoznavanja tih životinjica potrebno povući crtu između njih i
zečeva.
Zec je posve druga
životinjska vrsta, koja se gotovo ne da pripitomiti. On izleže
mlade s dlakom, koji su nakon nekoliko dana spremni za život, te
živi iznad zemlje. Kunići u prirodi kopaju rupe u zemlji, mladi su
slijepi i bez dlake te im treba dvadesetak dana do stasaju. Kunići i
zečevi imaju i različit broj hromozoma, pa se ne mogu ni međusobno
razmnožavati. Igrom prirode, spolja su jako slični.
Zbog
poistovjećivanja sa zečevima, ljudi uglavnom imaju pogrešnu sliku
o patuljastim kunićima. Oni su vrlo pitoma bića, vole društvo
ljudi i relativno se lako dresiraju. Kako žive s ljudima, mnogi ih
smatraju inteligentnijim životinjama od zeca.
Nakon nekoliko
sedmica nauče gdje treba obavljati nuždu, a gdje ne. Kao metoda
dresure efikasniji je sistem nagrada nego kažnjavanja. Takođe, oni
uopšte ne smrde, kako mnogi misle, jer su jako čiste životinje bez
mirisa, te ih uopšte ne treba kupati jer nema smisla.Patuljasti su
kunići vrlo umiljata stvorenja, vole se maziti, ali se ne
preporučuju jako maloj djeci jer ne vole da ih razvlače.
U stanovima obično
žive u kavezima, a kad nauče obavljati nuždu na za to određena
mjesta, vlasnici ih obično puštaju da slobodno šeću stanom. Treba
pripaziti na kablove, koje grizu uglavnom iz dosade.
Hrane se posebnim
mješavinama sjemenki, te svježim voćem i povrćem. Ne preporučuje
se davanje kupusa i cvjetače, poželjniji su mrkva, blitva, mlada
pšenica, peršin. Ne treba pretjerivati sa svježim voćem i
povrćem, zbog opasnosti od dehidracije. Neki patuljasti kunići jedu
svoj izmet - ako se hrana koju pojedu ne provari posve, pa svakako
žele doći do hranjivih sastojaka.
Vrlo otporni
Kunići nisu
bolešljiva stvorenja, kada su zdravi, nos im treba biti suh, a oči
bistre. Veterinaru se najčešće vode radi sječenja noktića i
skraćivanja zubi. Zube u prirodi mnogo više troše, no ako im zubi
pravilno rastu, skraćivanje u veterinara uglavnom nije potrebno.
Ponekad se pojavljuju kožni paraziti i gnojni apscesi uglavnom zbog
pokvarenih zuba. Te su bolesti uglavnom izlječive, no znaju trajati
dugo i biti jako iscprljujuće za kunića, što može uzrokovati
uginuće. Česte su i upale uha zbog parazita i žuljevi na stražnjim
šapicama. Posebnu pažnju treba obratiti probavnim problemima jer
kunić od dehidracije može uginuti u jednom danu. Izmet treba biti
okrugao i suh, a javi li se proljev i jako male kuglice, kunića je
potrebno odvesti veterinaru.
Težina, se kreće u
rasponu od 1,3 do 2 kg za odrasle jedinke. No prema standardima, za
patuljaste kažu da je odnos tijela i glave 2:1, a kod kunića
normalne veličine 3:1, dakle, patuljasti su zbijeni.
Težina ovih kunića
kreće se od 1-2 kg, a idealna izložbena težina od 1,5-1,8 kg.
Raspon ušiju mjeren od početka jednog do kraja drugog uha treba
biti od 24-28 cm. Dozvoljen je u svim bojama.
Prekrasan kunić
koji je dozvoljen u svim bojama, ali je svojom težinom nešto teži
od hermelina i patuljasto obojenih kunića.Težina mu se kreće od
0,8-1,4 kg a idealna izložbena težina od 1,25-1,4 kg.
Kunići su vrlo pitomi,
dragi, veseli, i inteligentni kućni ljubimci. Vole društvo ljudi, a
mogu se čak i pomalo dresirati. Postoji mnogo vrsta/rasa kunića -
patuljasti, orijaši, ovnoliki (sa spuštenim ušima), dugodlaki,
kratkodlaki, i dr. Dolaze u mnogobrojnim kombinacijama boja. Ponekad
je teško odrediti vrstu/rasu, pa vam čak ni trgovac u pet shopu
neće znati objasniti koja je to rasa koju prodaje. Četiri
najpopularnije rase, unutar kojih postoji još nekoliko vrsta, su:
Patuljasti (Dwarf), Ovnoliki (Lop), Angora i Rex. Kao i sve druge
životinje, zahtievaju određenu brigu i njegu. Životni vijek im je
oko 10 godina. Mladi se ne bi trebali odvajati od majke prije nego
navrše pet nedjelja.
Ishrana treba da se
sastojati od sviježeg sijena, sviježeg povrća i bilja kao što su
šargarepa, peršun, djetelina, bosiljak, listovi brokule, cvjetovi i
listovi maslačaka, zelena salata, kelj, blitva, mlada pšenica i
mješavina sjemenki koje se mogu kupiti u svim pet shopovima. Sviježa
i čista voda treba im uvijek biti dostupna.Sijeno je izuzetno važno
radi bolje probave. U tu svrhu korisne su i mlade, neprskane grančice
voćaka jabuke i lješnika, koje služe i kao dobar "brus"
za brzorastuće zube kunica.
Sijeno im se treba
davati od najmanjih nogu. Kunići izuzetno vole i voće. Posebno vole
jabuke, kruške i banane. Pogodne su i narandže (uključujući
koru), breskve, ananas, šljive, jabuke, borovnice... Važno je da
sve što im dajete bude dobro oprano i posušeno.
Kunići se u stanu
ili kući mogu držati u kavezu ili mogu biti cijelo vrijeme
slobodni. Kavez ne bi trebao biti manji od 60x60cm. Na jednu mu
stranu stavite posude za vodu i hranu, a na drugu posudu u koju će
obavljati nuždu. Sredinu mu ostavite slobodnu za ležanje. Kavez im
treba služiti kao "gnjezdo" u kojem će se osećati
sigurno, gdje će imati mir i u kojem će rado boraviti čak i kada
su vratašca otvorena. Stavite mu unutra neke igračke (igračke za
bebe, komadić starog tepiha, komad drveta, a prije spavanja omiljeno
povrće ili voće). Pokušavajte ga ne tjerati na silu da uđe ili
izađe iz kaveza. Promjenu postelje treba vršiti kada nije u
kavezu. To su vrlo društvena i zaigrana stvorenja, te im treba
omogućiti razne igračke za zabavu: kutije, metlice, četkice,
igračke za bebe koje zveckaju i koje se mogu gurati, drveni štapići,
kartonski valjci potrošenog toalet papira, limenke coca-cole,
plastične boce, stari časopisi i telefonski imenici i sl. Ako im vi
ne omogućite zanimaciju, naći će ih sami u vidu vaših tepiha,
kaučeva, fotelja...
Kunići su vrlo
čiste životinje, čistije od mačaka. Nemaju nikakav miris. Kupanje
se ne preporučuje. Dobar dio vremena provode u čišćenju svog
krzna. Linjaju se svaka tri mjeseca, s time da je svako drugo
linjanje izraženije. Bilo bi poželjno četkati ih u to vrijeme,
kako ne bi progatuli previše svojih dlaka koje njihov probavni
sistem, za razliku od mačaka, ne može svariti.
WC
Kunićima je urođeno
da te potrebe obavljaju na jednom mijestu. Obično izaberu uglove
gdje će vršiti nuždu i prilično ih je jednostavno "dresirati".
Svaki put kad vidite da hoće da obavi nuždu van posudice, lupite
dlanovima i recite glasno ne. Ponekad je potrebno i uhvatiti ga,
namočiti im nosić u izmet i ponijeti ih putanjom do posudice.Kao
postelja najbolje će poslužiti slama. Osim slame može se koristiti
piljevina.
Nos treba biti suv,
a oči zdrave i bistre. Učestalo kijanje znak je prehlade ili
respiratornih problema. Nemojte ih držati na promaji, niti izlagati
ekstremnim vremenskim prilikama. Ako su im kuglice izmeta tvrde, ili
ima proliv, a pogotovo ako nema stolicu, to je znak da je bolestan i
odmah ga vodite kod veterinara. Potrebno je svremena na vrijeme
davati im grančice da grizu kako bi oni tupili zube pošto ako im
previse porastu mogu imati velike posljedice pošto neće moći da
jedu.
Primjedbe
Objavi komentar