Lisica (Vulpini)-Ljubimac, zašto da ne...

Lisica (Vulpini)-Ljubimac, zašto da ne...

 

Lisica spada u red životinja koje su najnepovjerljivije. Živi uglavnom sama i teško joj je prići. Ako se uspije doći do nekog primjerka to su najčešće napušteni i ostavljeni mladunci.

Mlada lisica ne zahtjeva neke posebne uslove držanja, pa se stoga može smjestiti u neki ograđeni dio dvorišta ili kavez. Imajući u vidu da joj je hrana u prirodi raznovrsnija i da je u prirodi instinktivno nabavlja, to i njena ishrana u domaćim uslovima treba da bude što različitija. S obzirom da spada u mesoždere, omiljena hrana su joj meso i kosti, ali rado bi pojela i ono što ostane iza svakodnevnog obroka. Nije probirač ni u prirodi ni u domaćim uslovima.

Ako se mlada lisica gaji u zimskom periodu onda se uzgajači moraju pobrinuti da je zaštite od rahitisa koji bi mogao deformisati lisicu i ostaviti traga na njenom daljem razvoju. Ovo se postiže tako što se hrani dodaje vitamin D i kalcijum.

Dosadašnja iskustva ljubitelja životinja govore i potvrđuju da se mlada lisica može pripitomiti, pa čak i biti umiljata kao pas. Ipak, krv nije voda i postoji opasnost da lisica osjeti potrebu da pobjegne. Bez obzira koliko je pripitomljena, neophodno je lisicu držati podalje od živine.

Kao i svaki lijepo vaspitani ljubimac može da razumije komande poput “sjedi”, “ustani”, “lezi” i odaziva se na svoje ime.

Naučnici su došli do otkrića da lisice, kao i psi, mogu da budu vezane za čovjeka i da mašu repom kada vide poznatu osobu, ali su željeli da odgovore na pitanje da li ih je moguće dresirati. 

Kao mladunci, brzo napreduju i uče.

Lisice nisu baš kao psi – one su između pasa i mačaka, barem u načinu na koji reaguju na ljude.

VRSTA obuhvaća lisice srednje veličine, koji imaju tijelo pokriveno te karakterističan gusti rep ili tzv. "četku". Najpoznatija vrsta lisice je crvena lisica, raširena na cijelom kontinentu Europe.
Psi (mužjaci lisica) dosegnu težinu od 5,9 kilograma, dok ženke (lije) teže malo manje od mužjaka lisica, 5,2 kilograma. 

 

Na slobodi lisice dožive 2 do 3 godine, a u zatočeništvu od 8 do 10 godina, no ima i slučajeva u kojima su lisice u zatočeništvu živjele i preko 10 godina. One su izrazito nedruštvene (to jest, žive samotnjački) i vrijeme uglavnom provode uz svoju obitelj, za razliku od ostalih vrsta pasa kao što su sivi vuk, šakal i domaći pas. Lisice imaju dugo vitko tijelo te tipični gusti i meki rep. Ostale psihičke karakteristike odnose se na lisičino stanište za koje je prilagođeno i njezino tijelo. Za primjer, pustinjska lisica (te ostale lisice koje žive u pustinjama), zvana i fenek, ima duge uši (koje joj koriste da dobro može čuti kukce kojima se hrani, jer ima slabo razvijeno osjetilo vida), duge oko 12 cm te kratko tijelo pokriveno krznom koje ima boju vrlo sličnu pijesku u pustinji.

Arktička lisica živi u polarnim područjima, pa zato ima kratke uši te nešto duže tijelo od feneka koje je pokriveno bijelim krznom. Crvene lisice imaju vitko i dugo tijelo pokriveno narančasto-smeđkastim krznom i gustim repom koji je na vrhu bijele boje.

Lisičina uobičajena ishrana sastoji se od manjih sisavaca (najčešće glodara kao što je vjeverica), ptica, zečeva, miševa itd, no ona često jede gotovo sve, kao što su otpaci, jer katkad dolazi u gradove ili u sela zbog peradi, kao što to slično čini i vuk, a to uglavnom lisica čini zimi. Na dan pojede 1 kilogram hrane. Kad lovi kunića, lisica ima neobičan način lova jer ga zbuni "skakanjem", a kad lovi miša, koristi neobičnu tehniku koja se naziva mišjim skokom. Takvim tehnikama lova lisicu se često smatra "zaigranom". Lisica se dodatno hrani skakavcima, a od voća hrani se šumskim voćem . Često uzrokuje bjesnoću. Lisica je divlja životinja i ne može biti kućni ljubimac, no jedna vrsta lisice, koja se zove srebrena lisica je odomaćena (pripitomljena) u Rusiji prije gotovo 45 godina.

Ona nalikuje domaćem psu i mački po:

kovrčastom repu

većim ušima koje najviše nalikuju psećim

boji krzna

Lisičin prirodni životni prostor čini 1200 hektara, a njezin životni teritorij uz ljude (uz naseljena mjesta) čini 100 hektara.Lisica ima tijelo dugo oko 70 centimetara i rep dug otprilike 30 centimetara, a visoka je obično 40 do 50 centimetara.
Lisičina prehrana sastoji se od glodavaca, kukaca, crva, voća, ribe, ptica, jaja i ostalih vrsta manjih životinja. Lisica je najaktivnija noću, pa tada lakše lovi i glodavce i ptice koji su, kao i lisica, isključivo aktivni noću. U određena doba godine lisica se hrani i biljnom hranom.
Lisica je česta šumska životinja i živi u gotovo cijelom svijetu, poglavito u Europi i Sjevernoj Americi pa je tamo najčešća, no česta životinja je i u Euroaziji, Sjevernoj Africi, Indiji , Kini, Japanu i u Australiji.
Režanje lisica nalikuje na sukob i agresivnost. Zapravo, mlade lisice često reže u igri gdje u igri tako razvijaju vještine odrasle lisice. Za vrijeme parenja ženka se glasa lavežom, a mužjak zavijanjem. Lisica se može sporazumijevati i međusobnim dodirivanjem repova koja je najčešće radnja ženki.