ČINČILA-Nestašno i radoznalo skakuću činčile po kavezu i kada su pušteni na slobodu.

ČINČILA-Nestašno i radoznalo skakuću činčile po kavezu i kada su pušteni na slobodu.
Dugorepe činčile (Chinchilla lanigera).

         Molbe činčile: 
         Molim te, spasi me. Činčila ima po azilima i skloništima. Nađi me u jednom od njih. Nemoj me   kupiti           u pet trgovini, niti kod uzgajivača. 

   Molim te, nemoj me držati samu. Ja se mogu i osjećati ću se usamljenim. Treba mi društvo. Misli na       mene. Ako me želis imati, slijedi moje potrebe.

Molim te, unesi me u svoj dom. Vani nije mjesto za biće malo i osjetljivo kao što sam ja. Drži me zimi na toplom, a ljeti na hladnom. Drži me u sobi u kojoj ste najčešće Ti i Tvoja obitelj, kako bi me mogli vidjeti i sjetiti se da postojim. Drži me u sobi gdje mogu znati da si i ti, i biti zato bez brige. 

  Molim te, osiguraj mi veliki kavez. Drži me u kavezu koji je dovoljno veliki da mogu trčati, penjati se i skakutati koliko me volja. U malom kavezu ću ti jako brzo dosaditi, jer se u njemu ne mogu micati. Ne mogu biti sretan u neodgovarajućem prostoru u kojem ne mogu imati mjesta za kretanje, koje mi je neophodno.

Molim te, znaj što mi je potrebno za jesti. Hrani me sijenom koje je zeleno i mirišljivo i mekano. Ja moram svoje zube trošiti i poticati probavu. Treba mi povrće koje je zeleno i lisnato, C vitamina. Peleti kojima me hraniš moraju biti uvijek svježi, mirišljavi i najbolje kvalitete. Osiguraj mi svaki dan svježe vode, pazi da mi je pojilica čista, a voda uvijek svježa. 

    Molim te, nemoj me ostavljati u kavezu po cijeli dan, jer ću od dosade postati depresivan. Izvedi me van da se igram i istražujem i trčim naokolo. Osiguraj sobu koju si za mene odabrao, zaštiti ili skloni električne kablove i rupe u koje bih se mogao zavući. Osiguraj sobu u kojoj se mogu igrati tako, da tvoji psi, mačke i ostali ljubimci koje imaš, u nju ne mogu. 

   Molim te, nemoj mi dati kuglu za trčanje. Te igračke su opasne. Kotač za trčanje mora biti dovoljno veliki i najbolje kvalitete, kako se ne bih povrijedio.

    Molim te, njeguj me. Moram uvijek imati svoju kadicu sa pijeskom na dohvat. Nemoj me nikada kupati, jer se moje krzno teško suši.

    Molim te, nemoj me prepustiti djetetu na brizi. O meni se dijete ne može brinuti. Ja nisam igračka, koju ćeš odnijeti kući kada se dijete poželi. Nisam poklon, i nisam nagrada. Tvoja je odgovornost i obaveza da se za mene brineš, hraniš me i čistiš mi kavez. Dozvoli svojem djetetu da me drži na krilu i mazi me, ali samo ako to ti nadgledaš. Ja imam jako osjetljive kosti i zube koji vrlo lako pucaju. Iako sam mala, trebaju me držati snažne ruke. 

 Molim te, voli me. Budi strpljiv samnom. Ja sam plašljiva mala životinjica. Sa vremenom i ljubavi, ja ću se polako ohrabriti i priviknuti, a kad jednom steknem povjerenje, onda nema povratka. Sve što zahtijevam je nježnost i strpljivost. Nisam kao pas koji će svoju naklonost pokazati otvoreno i očito. Ja ću ti svoju zahvalnost i ljubav pokazati na druge načine, male i suptilne, koje možda i nećeš primjetiti ako ne budes pažljivo gledao.

Molim te, upoznaj mene i moje ponašanje. Kao i sva druga živa i dišuća bića, i ja se mogu razboliti. Ali, za razliku od grabežljivaca, ja svoju bolest i slabost sakrivam kako bih preživio. Tvoja je odgovornost i obaveza da pratiš moju težinu i primjetiš kada mi je hladno ili kada mi je prevruće. Upoznaj moje tijelo i osjeti moje krzno. Upoznaj bistrinu mojih očiju i osjetljivost ušiju. Primjeti kada me zdravlje počne napustat. Za moje dobro - upoznaj me...

Molim te, učini moju starost što je ugodnije moguće. Iako sam stara, zdravstveni problem ne mora značiti moj kraj. Odvedi me veterinaru, kao što bi to napravio i kad sam bio par godina mlađi. Moje godine nisu razlog da se izbjegne odlazak veterinaru. Možda je 20-tak godina treptaj za tebe, ali za mene je to moj cijeli životni vijek. Ja sam zahvalna za sve te godine koje si se za mene brinuo i želio mi najbolje.

Život u divljini

Činčile potiću iz južne Amerike, žive u planinama Anda, državama Peru, Čile, Bolivija i Argentina, na visinama od 5000 m. Tamo borave u prirodnim špiljama, pukotinama stijena i sličnim skloništima. Izložene su velikim promjenama u temperaturi: vrući ljetni dani prelaze u ledene noći. Temperaturne razlike između dana i noći mogu biti i 25 stupnjeva. Njihovo krzno ih štiti od vremenskih utjecaja, jedino jake vrućine ove životinje ne podnose, te im temperature preko 25 stupnjeva mogu izazvati toplotni udar, jer se životinje ne mogu znojenjem rashladiti - nemaju znojne žlijezde. Stoga činčile provode vruće dane u svojoj domovini u svojim hladnim skloništima i tek predvečer postanu aktivne. Vegetacija u njihovom prirodnom staništu je prilično mršava. Činčile se hrane sasušenim travama, biljkama, aromatičnim biljkama, grančicama, listovima i kaktusima. Činčile žive u velikim grupama, obično jedan mužjak zajedno sa zenkama. Činčile prespavaju dane, te postanu aktivne tek predvečer, kada koriste svježinu i sigurnost noći kako bi većinu vremena provele u potrazi za hranom i njegovale svoje socijalne kontakte.

Od divlje životinje, do ljubimca

Osvajanjem južne Amerike, postale su činčile zbog svojeg predivnog krzna i kod nas izvor za proizvodnju krzna. Sredinom dvadesetog stoljeća donesene su činčile u Europu, gdje se počnu otvarati farme za uzgoj radi krzna i udruživati u prve udruge činčila. Zahvaljujući naročito kvalitetnom krznu pošteđeni su bili zadnji primjerci u divljini, koji su unatoč tome ugroženi od izumiranja jer se sporo razmnažaju i vrlo se polagano oporavljaju od intezivnog izlova. Od 1910 se pokušava ove životinjice zaštititi i radi se na projektima puštanja uzgojenih životinja u svoje prirodno stanište. Za najveću vrstu činčila, kraljevsku činčilu je, nažalost dosla svaka pomoć prekasno - slovi kao izumrla. I druga vrsta činčile, bolivijska kratkorepa činčila (Chinchilla cinchilla boliviana) je također ugrožena vrsta.

Kao kućni ljubimci, činčile su postale, kao mnoge vrste glodavaca, tek zadnjih desetak godina, popularne. Oslobođene od strane udruga za zaštitu životinja sa uzgojnih farmi i iz pokusnih laboratorija, našle su put do dnevnih soba i pet trgovina. U domaćem uzgoju susrećemo se skoro samo sa dugorepom činčilom (chinchilla lanigner). Kako su te životinje tek od nedavno ciljano uzgajane, i dalje se smatraju kao divlje životinje.

Činčila danas ima mu različitim bojama i stalno se uzgajem dobivaju nove varijante. Međutim, boje krzna nisu odlučujuće za pravilno držanje životinje, stoga se ovdje neće posebno spominjati. 

Socijalno ponašanje

Činčile su pripadnici čopora. Ne smiju se držati pojedinačno, uvijek najmanje po dvije. Istospolne jedinke se u pravilu dobro slažu ako nema u blizini jedinki suprotnog spola. Životinje bi trebale zajedno odrasti, ili ih, po mogućnosti, treba jednako stare združiti.

Držanje u paru nije preporučljivo. Kastracija kod mužjaka je vrlo rizičan zahvat. Ima čak slučajeva da kastrirani mužjak, nakon kastracije, više od svoje partnerice ne bude prihvaćen. Isto se tako često desi da kastracija ne uspije i ženka svejedno ostane skotna. Smrt kao poslijedica kastracije, nažalost nije rijetka. Neki mužjaci činčile ne podnose narkozu dobro i uginu nekoliko tjedana nakon kastracije, naizgled bez razloga. Također dolazi do alergija na materijal za šivanje, kao i upala na šavovima.

Činčile mogu imati godišnje 2-3 legla, po leglu 1-4 mlada, rijetko i do 6 mladunčadi (u tom slučaju se treba ručno podignuti mlade, jer majke često uginu od poslijedica preopterećenja). To svakako ne izgleda odmah teško, ali imajte na umu da činčile jako dugo žive i činjenicu, da mladi vrlo brzo spolno sazriju, te se može razmnažanje vrlo lako oteti kontroli. Mužjak pari i svoje kćeri, i napada sinove, tako da ih se treba odvojiti i držati odvojeno. Ako ne želite profesionalno uzgajati činčile, onda se radije držite istospolnih parova.

Klasifikacija

Činčile spadaju u klasu sisavaca (Mammalia), red glodavaca (Rodentia), podvrsta zamorčićima sličnim (Caviidae), srodstvo dugorepe činčile (Chinchilla lanigner) i bolivijske kratkorepe činčile (Chinchilla cinchilla boliviana).

Kako bi činčile bolje razumijeli, morate ih dobro promatrati. Samo onda možete uočiti što Vam Vaša činčila svojim govorim tijela, ali i glasom, želi poručiti i u kakvom se raspoloženju u tom momentu životinja nalazi. Ovdje ćete naći pregled tipičnog ponašanja i glasanja.

Glasanje

Fino, tiho, jedva čujno skvičanje = glasanje tek okoćenog mladog činčile u svrhu traženja kontakta

Glasno skvikanje = Novorođene činčile reagiraju sa glasnim skvičanjem na ugriz majke u vrat. Taj ugriz se naziva i "oživljavajući ugriz", jer majka na osnovu glasanja raspozna da li je mlado sposobno za život ili ne, a ako nije, onda će ga time ubiti.

Vrisak iz protesta = malo starije mlade životinje na taj način iskazuju svoj protest protiv prijetnje. Pritom se radi o "nemoj-mi-nauditi" vrisku, kojim pokazuju starijim životinjama da su oni još samo mlade bezopasne jedinke.

Tiho, nježno skvikanje, slično zamorčićima = Odrasle činčile razgovaraju međusobno tihim skvikanjem, različitih visina. Ovo glasanje potvrđuje pripadnost i čuje se iz svake nastambe. I pri međusobnom čišćenju ili maženju, čuju se ti glasovi. Također znači da se životinje osjećaju dobro i zadovoljne su.

Kratki zvuk, sličan kašlju = Kada se začuje kratki zvuk, sličan kašlju, ili skoro vrisak, time činčila pokazuje svoje nezadovoljstvo. Ili je upravo čovjek smeta dok spava ili partner. Na kraju se često čuje jedno mumljanje, a raspoloženje se na kraju smiri.

Jako glasan, visoki i reski vrisak = Upozorenje odrasle činčile koje izazove uzbuđenje u cijeloj grupi. Jedna se jedinka preplašila ili se boji te upozorava druge. Umirite činčile umirujućim glasom kako bi se ubrzo vratio mir u grupu.

Govor tijela

Strah / Odbijanje

Jedna činčila koja se povuče u ugao, se očito jako boji. Obraćajte joj se jako pažljivo i mirno, i nemojte ići rukama u kavez. Kada se u tako stresnoj situaciji činčila osjeća jos i ugroženom, postavi se na stražnje nogice i ispušta prijeteće glasove. Na kraju piški u velikome luku u smjeru svojeg neprijatelja.

Skakanje / Poskakivanje

Nestašno i radoznalo skakuću činčile po kavezu i kada su pušteni na slobodu. Vesele se svemu što otkriju. Pritom skakuću na svojim snažnim stražnjim nogama, a prednje capice imaju funkciju podupiranja kod polaganijeg trčanja i hodanja. Kod skakanja im služi rep kao kormilo, prema natrag rastegnuti kako bi činčila u zraku zadržala ravnotežu.

Stajanje na stražnjim nogicama

Kada činčila stoji na stražnjim nogicama onda je naročito koncentrirana i pažljiva. Ili pokušava doći do poslastice ili je kratko prije istraživanja novoga i zanimljivoga (pritom istegnu nosić intezivno njušeći) ili pak osjeća opasnost.

Hranjenje

Peleti i sijeno izbiraju činčile iz zdjelice, odnosno sjenilice sa svojim zubićima i odmah ih uzimaju u prednje capice. Činčile su vrlo spretne i veće zalogaje drže sa svojim šapicama dok ih komadić po komadić grickaju svojim zubićima, i pritom su vrlo pune manira. Prilikom jedenja sjede na stražnjim nogicama, sa uspravnim leđima i odgrizaju komadiće kako bi ih uživajući pojele.

Isprobavajući ugriz

Svaki novi i nepoznati predmet isprobaju činčile zagrizom na njegovu jestivost. Nakon probnog zagriza odlući životinja da li je predmet jestiv ili nije.

Činčile zagrizu i u prst, manje ili jače, kada ga gurnemo kroz kavez. Ali taj zagriz je zapravo samo proba, jer bi se moglo lako raditi o nečemu što je jestivo, pa valja probati ;)

Činčile su veoma društvene, inteligentne i veoma osetljive, pa čak se može reći i osećajne životinje, sa različitim ponašanjima koja mogu biti veoma kompleksna. Neophodno je pažljivo posmatranje ponašanja činčile kako bi vlasnik naučio njihova ponašanja i vokalizacije putem kojih činčila komunicira, čak i kada vlasnik toga nije svestan. U nastavku se nalaze neki od uobičajenih zvukova i obrazaca ponašanja putem koji ove male životinje komuniciraju sa ljudima.

Škripanje zubima

Kao i ljudi, i činčile mogu da škrguću svojim zubima i to naročito u situacijama koje izazivaju strah kod njih. Kada ispuštaju ove zvuke, činčile su zasigurno uplašene. Kada se tako nešto desi, preporuka je da vlasnici svoju ljubimicu ne uzimaju u ruke i gledaju da li sa njom nešto nije u redu. Ovakvo ponašanje će ih dodatno uznemiriti. Inače, činčile izuzetno ne vole jake zvukove i iznenadne pokrete, pa u njenom prisustvu ovakve stvari treba izbegavati.

Cijukanje
Cijukanje kod činčila je veoma često, a zvuk koji tom prilikom ispuštaju je veoma visok, pa čak podseća na zvuk dečijih truba. Iako je uvreženo mišljenje da činčile cijuču samo kada su uplašene, činjenica je zapravo da one to rade u raznim prilikama – kada se igraju, kada su usamljene, ako im je dosadno ili ako žele da upozore vlasnika da im se ne dopada ukus hrane ili vode. Ako vlasnik čuje svoju činčilu u susednoj sobi kako cijuče, a ne dešava se ništa što bi je moglo uplašiti, sva je prilika da je ovoj maloj životinji zapravo dosadno, da je usamljena ili da joj treba hrana ili voda.

Prskanje urinom
Ovo je jedno od najneprijatnijih aspekata držanja činčile, ali dobra vest je da to ne rade svi pripadnici ove vrste. Činčile pribegavaju ovome samo u slučaju kada su toliko preplašene, da osećaju kako nemaju drugi izlaz iz opasne situacije. Prskanje urinom je jasan znak apsolutnog straha, pa u slučaju da se pojedinim vlasnicima, treba se zapitati da li su odgajili veoma plašljivu životinju ili stvorili izuzetno stresno okruženje za život činčile.

Činčile vole društvo

Prošenje
Da, i činčile kao i psi, mogu da prose za hranu ili za malo pažnje. Način na koji prose je veoma simpatičan a izgleda tako što činčile stoje na svojim zadnjim nogicama, dok su im prednje nogice ispružene ispred glave a pogled jasno uperen ka onome što žele. Ako činčila ovaj ritual izvodi u svom kavezu, to je jasan poziv na igru i zabavu.

Ugrizi

Kod činčila se prepoznaju dve vrste ujeda: istraživački i agresivni. Istraživački ujedi su veoma nežni i obično u tom slučaju činčile grickaju prst vlasnika, igračke ili bilo šta drugo što im je u nekom momentu zanimljivo a žele da istraže. Ako činčila na ovaj način ujede, to svakako nije nikakva pretnja već znak interesovanja a veoma moguće i poziv na igru.
Sa druge strane agrsivni ujedi su izuzetno snažni, dovoljno jaki da vam probuše kožu svojim zubima. Ovakav ujed je siguran znak da je činčila izuzetno uplašena i pod ogromnim stresom. Inače, agresivni ujedi veoma često su praćeni prskanjem urinom, što je siguran znak da je ova životinjica procenila da je u velikoj opasnosti.
Ovo su samo neka od ponašanja i zvukova putem kojih činčile komuniciraju sa svojim vlasnicima. Ali kao i svako živo biće i one su veoma posebne, pa je preporuka vlasnicima, da prate ponašanje i vokalizaciju svog ljubimca i tako nauče šta to njihova činčila ima da im kaže.

 MALECKA.